Sazrevanje na Samoi

Moderni opisi primitivnih naroda daju nam sliku njihove kulture, sastavljenu iz različitih vidova ljudskog života. Iz njih doznajemo za izume, za ekonomiju domaćinstva, obiteljsku i političku organizaciju, za religiozna uvjerenja i praksu. Djelo Sazrevanje na Samoi postalo je bestseller i preveden je na mnogo jezika. Po prvi put, javnosti je predstavljena ideja da na individualno iskustvo razvojnih faza može utjecati kultura tako da adolescencija i seksualni razvoj može biti manje ili problematičan u različitim kulturama. Mead je bila prva antropologinja koja je proučavala ljudski razvoj u međukulturnoj perspektivi. Temeljeno na 68 djevojaka u 3 sela u zapadnom dijelu Ta'u otoka otkrila je da adolescencija nije stresno vrijeme u usporedbi sa zapadnjačkim društvima. Pripisala je ovu razliku kulturnim razlikama.

Margaret Mead je američka kulturna antropologinja rođena 16.12.1901. u Philadelphiji, SAD-u. Doktorirala je na Sveučilištu u Kolumbiji, a na sveučilištu Bernard počela se zanimati za antropologiju. Tu je upoznala Franza Boasa i Ruth Benedict koji su bili veliki intelektualni utjecaju na nju, a Boas je nadgledao njeno istraživanje na Samoi. U svojim istraživanjima na Samoi, Baliju i Novoj Gvineji posebno se na fokusirala na odgoj djece i osobnost. Radila je u Američkom muzeju prirodne povijesti od 1926. do smrti, 1969. Dobitnica je mnogih nagrada te je bila predsjednica Društva primjenjene antropologije, Svjetske Federacije mentalnog zdravlja te Američke antropološke udruge. Prva je žena koja je postala predsjednicom Američke udruge za unaprijeđivanje znanosti. Kritiku na njen rad o Samoi je napisao Derek Freeman koji smatra da je Mead bila u krivu glede samoanskih normi i seksualnosti. Borila se za prava žena te postigla velika dostignuća u antropologiji i psihologiji. U svojim radovima se zanimala za odnos pojedinca i kulture te se posebno zanimala za prijenos kulture na djecu. Primjenila je tehnike i teorije moderne psihologije u antropologiji. Vjerovala je da kultura naglašava određene vidove ljudskog potencijala. Zanimalo ju je kako kultura standardizira osobnost te je istraživala različita kulturna očekivanja muškaraca i žena, što je rani pokušaj razumijevanja 'rodnih uloga'. Neki od njenih zaključaka su bili propitivani i kritizirani. Jedna od češćih kritika je bila ta da je zaključivala preopćenito bez dovoljnih dokaza.

Njezin rad se protezao na mnoge kulture te se zanimala za sva područja različitosti među grupama i kako ih transcedentirati. Kao javna figura, govorila je i pisala o rasnim odnosima, rodnim ulogama, obrazovanju, odgoju djece, zdravlju i prehrani itd.