Štulić: Biografija

Branimir (Johnny) Štulić (Skoplje, 11.4. 1953.), jugoslavenski[1][2] rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, poznat kao frontman grupe Azra.

Život i djetinjstvo u Skoplju obilježili su njegov način govora pa su zbog njegova naglaska mnogi mislili da je Bosanac. Međutim, već s 5 godina Johnny se vraća u NR Hrvatsku jer je njegov otac dobio premještaj u Jastrebarsko, nadomak Zagreba. U tom je gradu nastavio pohađati osnovnu školu. 1960. porodica se seli u Zagreb, gdje njegova majka i danas živi. U naselju u koje su se Štulićevi doselili još nije bilo škole pa su roditelji Johnnyja upisali u školu u obližnjem Trnskom.

Maturirao je 1972. godine radom "Pariška komuna". Tema rada vezana je za njegovo zanimanje za socijalne i društvene mane, a zanimljiva je posebno jer je pisana neposredno nakon događaja u Hrvatskoj 1971. godine. Rad je ocijenjen odličnom ocjenom, ali je iz hrvatskosrpskog Johnny dobio samo dovoljnu ocjenu.

Važnu ulogu u tom periodu njegovog života odigrala je i Maja Ostir koja je prijatelju iz škole posudila akustičnu gitaru na kojoj je Johnny počeo svirati. Toliko ju je dugo zadržao kod sebe da je prilikom vraćanja morao izmijeniti sve pragove na vratu instrumenta.

Poslije gimnazije nije odmah upisao fakultet, već je odlučio da prvo odslužiti vojsku. Zbog velikog broja prijavljenih kandidata morao je pričekati nekoliko mjeseci pa je uniformu napokon obukao u kasno proljeće 1973. godine, da bi je nakon petneaest mjeseci skinuo i počeo studirati.

Studirao je filozofiju, ali je nekoliko puta mijenjao odijel te se na kraju zaustavio na sociologiji i tu "zalutao" negdje "između prve i četvrte godine"[pojasniti][traži se izvor]. Dogurao je do šestog semestra, ali nagomilavši veliki broj nepoloženih ispita (tada se polaganje nekih ispita moglo odlagati do diplome) Johnny ipak napušta fakultet. U to vrijeme već je uveliko osnivao bendove. Neki su i raspušteni.

Mnogi njegovi znanci iz vremena dok je studirao govorili su kako je Štulić bio "jedanaesta gitara". Nije poznavao note, svirao je poput mnogih samoukih gitarista, a ukus mu nije bio u skladu s vremenom: u to vrijeme je držao da je sevdah autentični zvuk njegovog podneblja koji najbolje dolazi do izražaja u makedonskim pjesmama. Kao samouki gitarist, vježbao je danonoćno i uvijek je bio u potrazi za prostorom za vježbanje.

Stvorivši sastav koji se munjevito popeo na sam vrh ondašnje jugoslovenske rok-scene, u danima kada je "Bijelo dugme" već stagniralo, Johnny je raspustio Azru i 1984. godine otišao u Nizozemsku. U Nizozemskoj je nastao trostruki album It Ain't Like in the Movies at All. O ovoj ploči Johnny je rekao: "Ja sam naprosto morao nešto da radim u Nizozemskoj. Četiri godine sam se mučio s tim albumom. Uradio sam dvije verzije. Prva je imala neku grešku s dolbi sistemom. Ova druga, koju sam izdao u Sarajevu, također je imala grešku, ali je ipak izašla. To je zapravo neka vrsta filma. Sve ono što sam radio u Nizozemskoj, stavio sam na tu ploču".

Iz prvog dužeg Johnnyjeva boravka u Holandiji, točnije u Utrehtu, datira i njegovo poznanstvo s današnjom mu ženom Jozefinom Frudmajer, jednom od sekretarica gradskog liječnika.

Johnny se 1987. godine vratio u Jugoslaviju. Sa sobom je iz Nizozemske doveo novog basista, Stehphena Kippa.

Godine 1991. Johnny se do daljnjega vratio u Nizozemsku.