Suha giljotina

Sažetak: Osuda na robijanje u tropskom paklu Južne Amerike značila je da se izmaklo hladnoj oštrici giljotine samo da bi se polagano skapavalo u neljudskim uvjetima. Francuska Gvajana predstavljala je tamnicu bez zidova, bez pravila i bez nade u izbavljenje. Ovo je priča Rene Belbenoita, osuđenika broj 46 635, koji je, zahvaljujući snazi volje, uspio sve to preživjeti i pobjeći... Prema romanu je snimljen film "Papillon".

Papillon (u bivšoj Jugoslaviji distribuiran i pod naslovom Leptir) je američki igrani film snimljen 1973. u režiji Franklina J. Schaffnera. Po žanru je kombinacija pustolovnog i zatvorskog filma, a radnja mu se temelji na istoimenoj knjizi francuskog osuđenika Henrija Charrierea (čiji lik tumači Steve McQueen) koji je u njoj opisao svoja višegodišnja nastojanja da pobjegne iz zloglasnog zatvora u Francuskoj Gvajani.

Roman "Suha giljotina" u stvari je robijaški dnevnik jednog kažnjenika,koji je zbog sitne krađe osuđen na osam godina zatočenja u Francuskoj Gvajani,kažnjeničkoj koloniji što je osnovana godine 1852,i za sve to vrijeme,do svog ukidanja neposredno nakon drugog svjetskog rata, izazivala zgražanje čitavog civiliziranog svijeta.U samoj Francuskoj prvi put se digla uzbuna zbog nečovječnog i okrutnog postupka prema zatočenicima nakon što se odande vratio nevino osuđeni Dreyfus,koji je punih pet godina pročamio sam samcat u jednoj kolibi na Otoku sv. Josipa.
Prikazujući svoje petnaestogodišnje zatočeništvo i svojih pet dramatičnih ali uzaludnih pokušaja bijega, René Belbenoit nam daje veoma plastičnu sliku te strahovite kažnjeničke kolonije o kojoj se godinama govorilo kao o "sramoti Francuske".Pošto mu je napokon,u šestom pokušaju,uspjelo da se dokopa Srednje Amerike i da se odatle prebaci u Sjevernu Ameriku,
Belbenoit je na osnovu svojih zabelješki što ih je ponio sa sobom napisao ovu knjigu koja je uzbudila i potrsla čitav svijet te izazvala val protesta u svim zemljama,što je potaklo čak i francusku vladu da se pozabavi pitanjem opstanka kažnjeničke kolonije.Ali kako se čitava ekonomika kolonije zasnivala na bespoštednom i surovom iscrpljivanju i iskorištavanju radne snage robijaša,to se pitanje teško moglo riješiti a da se ne promijeni i struktura same kolonije.Napokon,nakon drugog svjetskog rata,1946,kažnjenička kolonija u Francuskoj Gvajani,ili Vražji otok,kako se obično nazivala,i formalno je ukinuta,te je postala jedan od francuskih departmana.
Roman "Suha giljotina" napisan je kao optužba protiv korumpirane i surove administracije koja je u Gvajani,daleko od metropole,radila što je htjela i iskorištavala kažnjenike za svoje lične ciljeve,puštajući ih da žive u uvjetima za koje je bilo teško vjerovati da su uopće mogući.Pošto se tridesetih godina pojavila Belbenoitova knjiga,koja je ubrzo prevedena na gotovo sve svjetske jezike,obrazovana je specijalna komisija u Parizu koja je utvrdila da je sve ono što je Belbenoit iznosi u svojoj knjizi potpuno tačno i da u njegovoj gotovo nevjerojatnoj fabuli nema ničeg izmišljenog.
Međutim, René Belbenoit u ovoj svojoj knjizi nije dao samo stahovitu optužbu protiv kolonijalne administracije i njene nečovječnost,nego je, kao talentiran pripovjedač,izvrsno prikazao i psihologiju samih zločinaca,naročito onih "okorjelih" koji su se u tim strahovitim životnim uvjetima potpuno dehumanizirali i izgubili sve ljudsko dostojanstvo.