Marija Malbaša

Profesorica Marija Malbaša, viša bibliotekarica, svojom se kulturno–obrazovnom i znanstvenom djelatnošću svrstala u red poznatih građana Osijeka te je ostala trajno zabilježena u memoriji svojega Grada – zapisala je mr. Vera Erl, viši predavač na Umjetničkoj akademiji i to povodom desete obljetnice smrti Marije Malbaša obilježene 2005. godine i u knjizi  objavljenoj 2013. g.

Svojim radovima iz kulturne povijesti grada a posebice svojim radom iz povijesti tiskarstva i izdavaštva Osijeka objavljenih u Osječkoj bibliografiji, Marija Malbaša ostaje u trajnom pamćenju stručno–znanstvene i kulturne javnosti Osijeka i Hrvatske. Zaslužna je za legitimiranje i prepoznavanje Osijeka kao srednjoeuropskoga grada i predvoditelja gospodarskog i kulturno–povijesnog razvoja te s pravom nazivanim »Metropola Slavonije«. Stari Osječani, kao i oni koji istražuju Osijek, znaju za njezin »background«, njezino domoljublje i njezin stručno/znanstveni doprinos svojemu gradu. Osijek je njezino ishodište, njezino izvorište a Beč, Zagreb, Grenoble, njezina europska obrazovanost – zaključila je Vera Erl.

Marija Malbaša rođena je u Osijeku 4. listopada 1909. godine, u obitelji privatnog činovnika Janka Šustera i supruge Leonije, rođ. Fišer. Osnovnu i srednju školu polazi u Osijeku, ispit zrelosti polaže na Ženskoj realnoj gimnaziji 1928. godine. Zatim polazi na studije u Beč, Grenoble, nastavljajući i završavajući studij na Sveučilištu u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Boravi i u Parizu, a diplomira njemački i francuski jezik i književnost.

Od 1933. suplent je na Ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku. Školsku godinu 1933–34. provela je u Francuskoj izučavajući francuski jezik i književnost i to kao stipendist Republike Francuske. Nakon toga nastavlja raditi kao profesor na ženskoj realnoj gimnaziji. U osječki Muzej prelazi 1951. godine, na posao bibliotekara kod dr. Danice Pinterović, također ugledne Essekerke koju smo već predstavili u okviru Ypsilonovog projekta Essekeri.

Dolaskom u Muzej, Mariju Malbašu očekuje velik i izazovan posao. Naime, knjižnica Muzeja, koja je nastajala i razvijala se zajedno s Muzejom, nakon II. svj. rata prerasta stručnu priručnu knjižnicu i postaje sabirno središte za knjižno i tiskovno blago iz raznih konfiskacija i akcija spašavanja kulturno–povijesnog blaga, kao i prihvatilište za razne knjižnice rasformiranih ustanova. Tako Knjižnica Muzeja uz stručno vodstvo prof. Malbaše vrši dvojaku funkciju — po muzejsko–konzervatorskim načelima postaje čuvar ogromnog blaga starih i vrijednih knjiga (iz razdoblja od 16. do 20. st.), a zatim ima i funkciju jedine znanstvene knjižnice za područje Slavonije i sjeverne Hrvatske. Malbaša je time nastavila rad dr. Josipa Boesendorfera na evidentiranju zavičajne građe.

O stručnom radu, sposobnostima te o napredovanju u bibliotekarskoj struci Marije Malbaše najbolje iščitavamo iz godišnjih ocjena rada. Tako npr. za 1955. godinu tadašnja direktorica Muzeja Slavonije dr. Danica Pinterović navodi za Mariju Malbašu sljedeće:

»Sve se više razvija u odličnog bibliotekara, bibliofila i bibliografa, pri čemu joj pomaže znanje nekoliko evropskih jezika. Kao bibliotekar vješto se snalazi ne samo u svim muzejsko–konzervatorskim strukama nego i u strukama van toga kruga; kao bibliofil obraća pažnju ne samo na karakterističan ili specijalan sadržaj knjiga, već i na cijelu tehničku opremu. Kao bibliograf i dalje sakuplja i za štampu priređuje svu »Essekianu«.

Od 1954. godine, Marija Malabaša aktivno sudjeluje u obnovljenim izdanjima »Osječkog zbornika«, razvija razmjenu s domaćim i inozemnim institucijama, izuzetno obogaćujući fond stručne literature iz humanistike u Osijeku. Upravo tom međunarodnom međubibliotečnom razmjenom Osječkog zbornika uspjela je Osijek predstaviti kao srednjoeuropski grad i kulturno–povijesno europsko žarište. Danas možemo reći da je svojim svestranim obrazovanjem i znanjem stranih jezika komunicirala s mnogim kulturnim i znanstvenim institucijama Europe i svijeta.

Stručno–znanstvena djelotvornost Marije Malbaše počinje se realizirati u Knjižnici Muzeja Slavonije, gdje »preuzima vođenje i uređenje biblioteke koja svojim opsegom i sastavom prelazi okvire prosječne muzejske biblioteke i predstavlja tip znanstvene biblioteke«.

Danas ta knjižnica ima preko 100.000 primjeraka knjižnične građe od 15. do 20. stoljeća, koja je razdjeljena u dva odjela: Odjel muzealnih tiskopisa te hemeroteke. Posebno izdvajamo zavičajnu zbirku Essekianu, kao posebnu zbirku, koja je bibliografski obrađena i objavljena u dva sveska Osječke bibliografije profesorice Marije Malbaše.

Godine 1968. odlazi u mirovinu kao viši bibliotekar, nastavljajući rad u Zavodu za znanstveni rad tadašnje JAZU u Osijeku.

I upravo od tada započinje najplodnije razdoblje njezina stručno/znanstvenog stvaralaštva, kada svoj dugogodišnji strpljivi rad oplođuje izdanjima po kojima ostaje trajno prepoznatljiva u stručnim i znanstvenim krugovima, a Osijek zahvaljujući i njezinim istraživanjima i objavljivanjima bibliografija dobiva legitimitet srednjoeuropskoga grada. Radovi Marije Malbaše o tiskarstvu objelodanjeni poglavito u Povijesti tiskarstva Osijeka čine zaokruženu cjelinu koja govori o tiskarstvu od prvih početaka do osamdesetih godina 20. stoljeća.

Za svoj rad u bibliotekarstvu Marija Malbaša primila je 1968. godine Kukuljevićevu povelju, najveće stručno priznanje u bibliotekarskoj struci. U obrazloženju povelji se navodi »(...) Cijeli svoj životni vijek Marija Malbaša posvetila je promicanju hrvatske i zavičajne povijesti, knjižničarstva, umjetnosti i kulture. Osobito se posvetila proučavanju prošlosti svojega grada. Knjižnicu Muzeja Slavonije obogatila je suvremenom stručnom i znanstvenom literaturom svih muzejskih struka razmjenjujući stručne i znanstvene publikacije za Osječki zbornik, u kojem je sama objavljivala. Objavila je mnoge stručne radove, a najznačajnija su joj djela Povijest tiskarstva u Slavoniji i Osječka bibliografija.

Osim toga, za rad u bibliotekarstvu 1974. godine dobila je Marija Malbaša Diplomu Saveza bibliotekarskih društava Jugoslavije, a ranije - 1969. godine – i Spomen diplomu Gradske knjižnice Osijek.

Marija Malbaša umrla je 26. siječnja 1995. u Zagrebu, gdje je i kremirana.

Njezinim imenom – Poveljom Marija Malbaša – Društvo knjižničara Slavonije i Baranje od 2006. godine dodjeljuje priznanja najzaslužnijima u knjižničarskoj struci.