Ljubav u doba kolere

"Bio je još premlad da bi znao kako sjećanje srca odstranjuje ružne uspomene, a veliča dobre, i da zahvaljujući toj vještini uspijevamo podnositi prošlost. No kad je s brodske ograde vidio bijeli rt kolonijalne četvrti, nepomične strvinare na krovovima, sirotinjsko rublje izvješeno da se suši na balkonima, tek je tada shvatio koliko je postao lakom žrtvom milosrdnih zamki nostalgije."

"Pune je pedeset i tri godine, sedam mjeseci i jedanaest dana i noci Florentino Ariza čekao na romantično krstarenje rijekom u društvu Fermine Daze - svoje ljubavi iz mladih dana - ponosite ljepotice bademastih očiju koja je prije pola stoljeća odbila njegova udvaranja da bi postala ženom doktora Juvenala Urbina..."

***

«Ljubav u doba kolere» (1985) čista je ljubavna priča. Florentino Ariza, Fermina Daza, Juvenal Urbino, Jeremiah de Saint-Amour, Hildebranda Sanchez i mnogi drugi prolazni likovi ovog romana obilježeni su tim čudesnim i zanosnim svojstvom prispodobivim samo ljudskim bićima - ljubavlju.

Osnovna priča o neutaživoj i besmrtnoj ljubavi Florentina Arize prema Fermini Dazi tka priču romana od trenutka njihova upoznavanja u ranoj mladosti sve do bajkovitog kraja na izmaku života. Kao i svaka velika ljubav, i ova je tragična, i sentimentalna, i snažna, i poetska, ali profinjena piščeva ruka izvući će ju iz stereotipije ljubavnog obrasca neprestano nas iznenađujući nekim drugim i drugačijim epizodama. Osnovno je piščevo sredstvo ovdje izniman osjećaj za humoristično, komično, šaljivo, na gotovo svakom koraku, pa čak i u najpatetičnijim i najpotresnijim scenama. Taj nenadmašivi osjećaj za duhovito pretapa se s jednako pronicljivim osjećajem za detalj.

Ovo je svakako jedan od najljepših romana posvećen bezgraničnoj staračkoj ljubavi, a na određen način i oda bračnoj ljubavi sa svim njezinim poteškoćama, dosadama, nepodnošljivostima i beskonačnom privrženošću koju stvaraju zajednički proživljene godine. Ne iscrpljuje se ni u slikovitim likovima čija je romantična aura ublažena šaljivim, a katkad i grotesknim crtama. Uza sve to, naime, García Márquez rabi i osebujan izbor riječi pa njihovo inkorporiranje u nimalo jednostavnu rečenicu na posljetku mora izmamiti zadivljeni ushit. (Tamara Horvat Kanjera)

***

Gabriel García Márquez rođen je u mjestu Aracataca, u Kolumbiji, 6. ožujka 1928. godine. Studirao je na sveučilištu u Bogoti, a potom radio kao reporter u kolumbijskim novinama 'El Espectador' i kao dopisnik u Rimu, Parizu, Barceloni, Caracasu i New Yorku. Objavio je više romana i zbirki pripovijedaka: «Lišće na vjetru», «Pukovniku nema tko da piše», «Pogreb Velike Mame», «Zla kob», «Sto godina samoće», «Nevjerojatna i tužna pripovijest o nevinoj Erendiri i njezinoj bezdušnoj baki», «Patrijarhova jesen», «Kronika najavljene smrti», «General u svom labirintu», «Dvanaest hodočasnika», «O ljubavi i drugim nečistim silama», «Vijest o jednoj otmici». Gabriel García Márquez nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost 1982. godine.