Cincari
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Cincari
«Odgovor na pitanje šta treba razumjeti pod riječju Cincarin, nije takojednostavan. Cincarin je podrijetlu Ilir ili Tračanin, sasvim rijetko Slaven, po jeziku Roman, po vjeri pravoslavan, a po kulturi, barem u gradovima, Grk, po zanimanju stočar, trgovac ili obrtnik; sve ostalo poput imena, prezimena, nacionalnog osjećaja, državljanstva, sasvim je neodređeno. Sve se može promijeniti. Glavna karakteristika Cincarina je neodređenost. Cincari se nisu izgradili kao narod. Njima je nedostajalo nekoliko bitnih elemeanta koje čine neku skupinu narodom (veći broj, kultura, prošlost, teritorij i dr). Nisu imali svoje pismo te, prirodno, nisu izgradili ni zajedničku književnost. Cincari su prilagodljivi i tolerantni, iste vjeroispovjesti kao i narodi istočnog Balkan, tako da su ostali neprimjetni, ma gdje se nalazili. Ipak, iako su lako prihvatali ime i nacionalnost većinskog naroda s kojim su zajedno živjeli, Cincari su sačuvali svoje posebnosti, želju da ne zaborave svoj materinji jezik, svoju prošlost i sjećanje na velike ljude njihovog podrijetla. Naročito krajem XVIII. stoljeća Cincari su se počeli naseljavati i u Srbiju nakon pada i uništenja najvećeg cincarskog grada Moskopolja, uništenog od strane zloglasnog turskog Ali Paše Tepelena i njegove plaćeničke i pljačkaške vojske. U gradovima u Srbiji, posebno u Beogradu, Cincari su bili osnivači građanskog staleža, nosioci kulturnog napretka i gradskog modernog načina života». Prvo izdanje ove knjige objavljeno je 1927. godine i tematizira ulogu Cincara u formiranju srpskog građanskog društva. Dušan J. Popović, povjesničar, rodom iz Srijema, gdje je i rođen (Surduk, 28. III. 1894.) Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i u Beču. U Zagrebu je i doktorirao. Od 1921. je asistent, od 1926. docent, od 1930. izvanredni profesor, a od 1935. redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Bio je urednik Glasnika Istoriskog društva u Novom Sadu. Objavio je niz knjiga.
«Odgovor na pitanje šta treba razumjeti pod riječju Cincarin, nije takojednostavan. Cincarin je podrijetlu Ilir ili Tračanin, sasvim rijetko Slaven, po jeziku Roman, po vjeri pravoslavan, a po kulturi, barem u gradovima, Grk, po zanimanju stočar, trgovac ili obrtnik; sve ostalo poput imena, prezimena, nacionalnog osjećaja, državljanstva, sasvim je neodređeno. Sve se može promijeniti. Glavna karakteristika Cincarina je neodređenost. Cincari se nisu izgradili kao narod. Njima je nedostajalo nekoliko bitnih elemeanta koje čine neku skupinu narodom (veći broj, kultura, prošlost, teritorij i dr). Nisu imali svoje pismo te, prirodno, nisu izgradili ni zajedničku književnost. Cincari su prilagodljivi i tolerantni, iste vjeroispovjesti kao i narodi istočnog Balkan, tako da su ostali neprimjetni, ma gdje se nalazili. Ipak, iako su lako prihvatali ime i nacionalnost većinskog naroda s kojim su zajedno živjeli, Cincari su sačuvali svoje posebnosti, želju da ne zaborave svoj materinji jezik, svoju prošlost i sjećanje na velike ljude njihovog podrijetla. Naročito krajem XVIII. stoljeća Cincari su se počeli naseljavati i u Srbiju nakon pada i uništenja najvećeg cincarskog grada Moskopolja, uništenog od strane zloglasnog turskog Ali Paše Tepelena i njegove plaćeničke i pljačkaške vojske. U gradovima u Srbiji, posebno u Beogradu, Cincari su bili osnivači građanskog staleža, nosioci kulturnog napretka i gradskog modernog načina života». Prvo izdanje ove knjige objavljeno je 1927. godine i tematizira ulogu Cincara u formiranju srpskog građanskog društva. Dušan J. Popović, povjesničar, rodom iz Srijema, gdje je i rođen (Surduk, 28. III. 1894.) Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i u Beču. U Zagrebu je i doktorirao. Od 1921. je asistent, od 1926. docent, od 1930. izvanredni profesor, a od 1935. redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Bio je urednik Glasnika Istoriskog društva u Novom Sadu. Objavio je niz knjiga.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
