Dom na kraju svijeta

Kuća na kraju svijeta je roman iz 1990. američkog autora Michaela Cunninghama, dobitnika Pulitzerove nagrade. Knjiga je pripovijedana u prvom licu, s tim da se pripovjedač mijenja u svakom poglavlju. Bobby i Jonathan glavni su pripovjedači, ali nekoliko poglavlja pripovijedaju Alice, Jonathanova majka i Clare.

Premda potpuno različitih karaktera, jedan povučen i nesiguran u sebe i svoje odluke, drugi neobuzdan u svojim životnim izborima, Bobby i Jonathan od malih su nogu najbolji prijatelji. Odrastajući u Clevelandu na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća postupno će spone koje ih povezuju postati čvršće i kompleksnije od prijateljstva. Kada se nakon završetka srednje škole Jonathan preseli u New York i Bobby će se ubrzo odlučiti za isti korak. Već nakon kratkog boravka u nepoznatom gradu upoznat će Clare, ženu nešto stariju od sebe, veteranku njujorških erotskih izleta, koja će ih obojicu privući. A Clare će u dvama muškarcima naći upravo ono što traži: u Bobbyju oca svojeg budućeg djeteta, u Jonathanu emocionalnu podršku. Nakon rođenja djeteta ovaj neobičan i emocionalno rastrzan trio uselit će se u zajedničko kućanstvo, a njihova turbulentna i krhka veza za neke od njih postat će preteška.

Već nakon njegova prvog romana, «Dom na kraju svijeta» kritičari su Michaela Cunnighama proglasili jednim od najvećih američkih pisaca našeg vremena. Njegov roman «Sati» potvrdio je slutnje kritičara i publike, a svoj zvjezdani status na svjetskom književnom nebu Cunnigham je definitivno potvrdio najnovijim romanom «Specimen Days», koji već mnogi proglašavaju kandidatom za «Pulitzerovu nagradu».