Mikaljina "Gramatika talijanska ukratko" prije svega je prikaz talijanske morfologije, odnosno pregled talijanskoga deklinacijsko-konjugacijskoga sustava. Pisana je hrvatskim jezikom i s hrvatskim gramatičkim nazivljem, što joj priskrbljuje atribut najstarijega izvora naše gramatičke terminologije.
Kontrastivno koncipirana, gramatika nudi dvojezične sklonidbene i glagolske obrasce.
Raščlamba Mikaljinih hrvatskih primjera i jezika kojim je djelo pisano pokazuje da je riječ o koineu jugoistočnoga kompleksa hrvatske književnosti 17. stoljeća, odnosno o jekavsko-ikavskoj štokavskoj stilizaciji temeljenoj na bogatoj dubrovačko-dalmatinskoj i bosanskofranjevačkoj književnoj produkciji.
Očigledan je i utjecaj što ga je na Mikalju proizveo izravan kontakt s govornicima i čitateljima različitih dijalekata i govora toga područja.