Hitlerove kušačice

Knjiga koja propituje što znači biti i ostati čovjek. Poznato je da sam opsjednuta knjigama s ovom tematikom. Drugi svjetski rat, tragične ljudske sudbine i besmisao okrutnih krvoprolića, masovnog ubijanja i uništenja su teme za kojima još uvijek mahnito posežem. Tako je bilo i s ovom knjigom. Kad sam je ugledala odmah sam znala da je to knjiga za mene. I bila je. Doslovno sam je progutala. Ovaj puta ne samo zbog teme nego i stila pisanja nadarene Talijanke i zbog nevjerojatno dobro umotane istinite životne priče u roman s više tema i poruka.

Ratna je 1943. godina. Hitler stoluje u svom tajnom skrovištu, Wolfsschanze, Vučjoj jazbini u istočnoj Prusiji, opsjednut mišlju da ga žele otrovati hranom pa regrutira petnaest žena koje će par sati prije nego što on doručkuje, ruča ili večera kušati hranu koja se za njega priprema. Najgori posao ikada? Ili ipak nije? Dok su drugi gladovali ovih se 15 žena prejedalo. Ili nije? Možda fizički jesu, ali emotivno su ostajale sve gladnijima. I u vječnom strahu. Među njima je i mlada 26-godišnja Rosa Sauer koja je svjesna da joj je svaki zalogaj možda posljednji.

Ali u ovoj priči nije riječ o hrani, o Hitlerovim prehrambenim navikama ni o receptima, iako se Hitler ovdje spominje kao netko duboko kontradiktoran: netko tko naređuje istrebljenje šest milijuna Židova, a ipak ne jede meso jer mu se životinjske klaonice čine vrlo okrutnima. Nevjerojatno zar ne? Je li Hitler bio stvarno vegetarijanac i iz kojeg razloga? Je li mu zaista omiljeno jelo bila juha od šparoga i hrpe povrća? Hitler je tvrdio kako vegetarijanstvo može uskrsnuti arijsku rasu i to je razlog zašto je često bio na dijetama koje su sadržavale voće i povrće.

Svaki je obrok za njih petnaest Damoklov mač. Ali, ovo je ipak knjiga o bezbroj ratnih sudbina koje i dan danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. Nemaju izbora oko pristajanja na ulogu koja im je nametnuta. Žele preživjeti i time osim življenja prihvaćaju i ideju umiranja. One jedu da bi preživjele, jedu za Njemačku, jedu za Hitlera. Svaka od njih se hvata za svoju slamku spasa, a za Rosu je to jedna nezamisliva i nedozvoljena ljubav i strast. Osjeća li krivnju? Je li njeno ponašanje opravdano? Kakve su sve teške odluke ljudi morali donositi u to vrijeme užasa i razaranja. Je li čovjek mogao misliti na moralnost i ispravnost kad mu je sa svakim zalogajem život u pitanju?

Okrunjen u Italiji prestižnom nagradom Campiello, ovaj zapanjujući roman nadahnut je istinitom pričom Margot Wölk koja je bila posljednja živa kušačica i na kraju je s 95 godina odlučila ispričati svoju priču. Postorino Wolkovu nikada nije srela, ali ju je životna priča ove žene nadahnula za roman. Alis Marić (Telegram)