Jadranski pučinski otoci
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Jadranski pučinski otoci
Palagruža, Biševo, Jabuka, Brusnik, Sveti Andrija (ili Svetac) i Kamik imena su najudaljenijih hrvatskih otoka. Između 1 246 otoka, otočića i hridi ovo su krajnji dijelovi hrvatskoga kopna, često bliži talijanskoj obali nego li našoj. Geološki gledano ovo su mladi otoci, izuzetno zanimljivi i bogati svojim biljnim i životinjskim svijetom. (Samo su otoci Biševo i Sv. Andrija naseljeni, s tim da na Sv. Andriji živi tek jedna obitelj, a na Palagruži samo obitelj svjetioničara). Svaki od ovih otoka u većoj ili manjoj mjeri iskazuje pojavu endemičnih oblika. Skoro na svakom otoku i otočiću nalazi se barem jedna otočna rasa crnih gušterica, a stijene prekrivaju endemične biljne svojte poput dubrovačke zečine i svojti iz porodice orhideja ili kaćunovica. Tu je i razmjerno bogat životinjski svijet od kojih su najbrojniji insekti i kopneni puževi, a od kralježnjaka najveća je populacija galeba klaukavca. Mnogim vrstama ovi su otoci odmorište na dugom letu preko Sredozemnog mora, a zbog nedostatnih istraživanja teško je utvrditi da li su pojedine vrste migratori ili ne. Zanimljiva je i vegetacija ovih otoka i otočića, klimatske prilike, biljne i životinjske kulture koje je donio čovjek. Autor opisuje svaki otok sa svim njegovim posebnostima od kojih svakako valja spomenuti turistički atraktivnu Modru špilju na Biševu, palagrušku guštericu i endemične palagruške puževe. Zanimljivost palagruškog otočja je i velika količina rose zbog koje se razvila bogata, zelena vegetacija. Ono po čemu je Brusnik poznat i što ga ističe među svim našim otocima i otočićima je velika količina bijele bunike koja na nekim mjestima potpuno prekriva tlo. Jabuka je poput Brusnika vulkanski otočić, na mnogim mjestima prekriven lišajevima s jatima galebova i zovoja. Ovi otoci ili neki njihovi dijelovi uživaju i posebnu zakonsku zaštitu. Još uvijek nedovoljno istraženi, ovom su knjižicom barem približeni široj i stručnoj javnost što je i bila autorova glavna namjera.
Palagruža, Biševo, Jabuka, Brusnik, Sveti Andrija (ili Svetac) i Kamik imena su najudaljenijih hrvatskih otoka. Između 1 246 otoka, otočića i hridi ovo su krajnji dijelovi hrvatskoga kopna, često bliži talijanskoj obali nego li našoj. Geološki gledano ovo su mladi otoci, izuzetno zanimljivi i bogati svojim biljnim i životinjskim svijetom. (Samo su otoci Biševo i Sv. Andrija naseljeni, s tim da na Sv. Andriji živi tek jedna obitelj, a na Palagruži samo obitelj svjetioničara). Svaki od ovih otoka u većoj ili manjoj mjeri iskazuje pojavu endemičnih oblika. Skoro na svakom otoku i otočiću nalazi se barem jedna otočna rasa crnih gušterica, a stijene prekrivaju endemične biljne svojte poput dubrovačke zečine i svojti iz porodice orhideja ili kaćunovica. Tu je i razmjerno bogat životinjski svijet od kojih su najbrojniji insekti i kopneni puževi, a od kralježnjaka najveća je populacija galeba klaukavca. Mnogim vrstama ovi su otoci odmorište na dugom letu preko Sredozemnog mora, a zbog nedostatnih istraživanja teško je utvrditi da li su pojedine vrste migratori ili ne. Zanimljiva je i vegetacija ovih otoka i otočića, klimatske prilike, biljne i životinjske kulture koje je donio čovjek. Autor opisuje svaki otok sa svim njegovim posebnostima od kojih svakako valja spomenuti turistički atraktivnu Modru špilju na Biševu, palagrušku guštericu i endemične palagruške puževe. Zanimljivost palagruškog otočja je i velika količina rose zbog koje se razvila bogata, zelena vegetacija. Ono po čemu je Brusnik poznat i što ga ističe među svim našim otocima i otočićima je velika količina bijele bunike koja na nekim mjestima potpuno prekriva tlo. Jabuka je poput Brusnika vulkanski otočić, na mnogim mjestima prekriven lišajevima s jatima galebova i zovoja. Ovi otoci ili neki njihovi dijelovi uživaju i posebnu zakonsku zaštitu. Još uvijek nedovoljno istraženi, ovom su knjižicom barem približeni široj i stručnoj javnost što je i bila autorova glavna namjera.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
