Jezik i stvarnost
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Jezik i stvarnost
“Ova je knjiga uvod u filozofiju jezika. Prvenstvena joj je, ali ne i jedina namjena da bude udžbenik. [...] Mi ne pretendiramo na neutralnost. Jedna teorijska perspektiva prožima ovu knjigu. Radovi drugih organizirani su i postavljeni iz te perspektive. [...] Naša perspektiva ima četiri aspekta. Prvo i najvažnije, prihvaćamo naturalizam. (a) Teoriji jezika ne dajemo nikakav posebni status: ona je empirijska i opovrgljiva kao i svaka druga teorija. (b) Naš je pristup fizikalistički: ljude vidimo jedino kao kompleksne dijelove fizičkog svijeta. [...] Drugo, naša je filozofija uma funkcionalistička. Oslanja se na takve filozofe kao što su Jerry Fodor, Daniel Dennett, William Lycan i Stephen Stich. Voljeli bismo da naša knjiga nađe svoje mjesto u uzbudljivom i ponešto kaotičnom interdisciplinarnom području poznatom kao kognitivna znanost. Treće, oslanjamo se i na uvide transformacijske generativne gramatike, dok ostajemo skeptični prema njenim tvrdnjama o psihološkoj stvarnosti. Na koncu, prihvaćamo uzročnu teoriju referencije kakvu su uveli Saul Kripke, Keith Donnellan i Hilary Putnam.” (iz Predgovora)
“Ova je knjiga uvod u filozofiju jezika. Prvenstvena joj je, ali ne i jedina namjena da bude udžbenik. [...] Mi ne pretendiramo na neutralnost. Jedna teorijska perspektiva prožima ovu knjigu. Radovi drugih organizirani su i postavljeni iz te perspektive. [...] Naša perspektiva ima četiri aspekta. Prvo i najvažnije, prihvaćamo naturalizam. (a) Teoriji jezika ne dajemo nikakav posebni status: ona je empirijska i opovrgljiva kao i svaka druga teorija. (b) Naš je pristup fizikalistički: ljude vidimo jedino kao kompleksne dijelove fizičkog svijeta. [...] Drugo, naša je filozofija uma funkcionalistička. Oslanja se na takve filozofe kao što su Jerry Fodor, Daniel Dennett, William Lycan i Stephen Stich. Voljeli bismo da naša knjiga nađe svoje mjesto u uzbudljivom i ponešto kaotičnom interdisciplinarnom području poznatom kao kognitivna znanost. Treće, oslanjamo se i na uvide transformacijske generativne gramatike, dok ostajemo skeptični prema njenim tvrdnjama o psihološkoj stvarnosti. Na koncu, prihvaćamo uzročnu teoriju referencije kakvu su uveli Saul Kripke, Keith Donnellan i Hilary Putnam.” (iz Predgovora)
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
