Knjiga općena: monografija Mimica

U ovoj knjizi su sabrani podaci o ljudima koji su živjeli ili žive u malom području između Jadranskog mora i rijeke Cetine podno planine Dinare, ali najviše ima podataka o selu Mimice-Kutleša i o ljudima koji su se iz tog sela raspršili po svijetu. Materijali za ovu knjigu skupljani su kroz tri desetljeća, a bilješke i pričanja koja potječu od stotinjak ljudi uglavnom su ostavljena u izvornom obliku. U prvom poglavlju koje je nazvano "Počeci" ukratko su skupljeni podaci od prvih tragova ljudskog roda na tom teritoriju pa do konca 16. stoljeća naše ere. Od sredine XV. stoljeća ovaj je teritorij bio pod vlasti Turske Imperije. Primorski dio bio je potpuno opustošen. Drugo poglavlje se naziva "Kronika". Tu su skupljeni i sređeni zapisi od ljudi iz tog kraja. U drugoj polovici XVII. stoljeća tu su se opet vodili ratovi između Turske i Venecije. U XVIII. stoljeću ovaj teritorij je bio u sastavu Venecijanske Republike. U XIX. stoljeću ovaj teritorij je bio neko vrijeme pod Napoleonom, a kasnije je postao dio Austrijske Imperije. u XX. stoljeću, od 1918. godine ovo područje je sastavnio dio Jugoslavije. Za vrijeme II. svjetskog rata narod iz sela Mimice i čitave okolice bio je veoma aktivan u narodnooslobodilačkoj borbi. Poslije rata selo je doživjelo veliki uspjeh i postalo ugodno turističko odmaralište za sve ljude dobre volje. Selo Mimice je osnovano oko 1772. godine od obitelji Mimica koji su došli iz sela Svinišće sa sjeverne strane planine Dinare. Godine 1827. doselila se k njima u blizinu i obitelj Medić iz mjesta Brela. Od konca XIX. stoljeća selo je prenapučeno i siromašno pa su se njegovi stanovnici počeli iseljavati. U ovom poglavlju je opisan i život tih iseljenika koji sada žive u Omišu, Splitu, Zagrebu, Beogradu, a naročito u Južnoj Americi (Chile), Sjevernoj Americi i Australiji. Treće poglavlje zove se "Rodoslovlje". Tu su opisani potomci prvog Mimice - Mije Tavrića (rođ. 1672.) i njegove žene Mande, sve do danas u 10 generacija. Također je opisano stablo Medić Ivana (rođ. 1803.) i njegove žene Matije, sve do danas u 6 generacija. U svemu je spomenuto preko 2500 osoba. U četvrtom poglavlju koje je nazvano "Kultura" sakupljeni su podaci o običajima i drugim oblicima usmene narodne kulture u selu Mimice iz konca XIX. stoljeća i prve polovice XX. stoljeća. Zatim su dani kratki primjeri uzeti iz djela pismene kulture koja su napisali ljudi porijeklom iz toga mjesta. U petom poglavlju dato je malo maha mašti i postavljena su pitanja kakva će biti "Budućnost" ljudska za slijedećih 30 i 300 godina, odnosno otprilike 1-10 generacija? Na koncu svakog poglavlja su slike koje mogu donekle dopuniti tekst, a onome koji ne zna hrvatski jezik, mogu dati pojam što sadrži knjiga. Predgovor i kratki sadržaj napisan je također na engleskom i španjolskom jeziku. Na kraju knjige navode se "Historijski izvori i literatura", te "Pogovor" kojega za Urednički odbor potpisuje Ivo Mimica Marin.