Kozmopolitska Europa
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Kozmopolitska Europa
Sposobnost djelovanja i globalna karizma kozmopolitske Europe zasnivaju se na odgovornosti podijeljenih dilema: s jedne strane se Europa mora kloniti zamki arogancije i samozatajnosti, a s druge strane svoj ponos i svoju samouvjerenost izvlačiti upravo iz toga - i iz svoje povijesne jedinstvenosti koja je svijet poučila kako od neprijatelja mogu postati susjedi. Tada će širom svijeta postojati alternativa onome što se naziva American way, postojat će European way koji u središte stavlja vladavinu prava, političku jednakost, socijalnu pravdu, kozmopolitsku integraciju i solidarnost. Onaj tko Europu promišlja nacionalno - to je paradoks koji treba shvatiti - budi praiskonski nacionalni strah Europljana pogrešnom alternativom: ili Europa ili europske nacije - a nešto treće je isključeno. Tako promatrani, EU i njegove zemlje članice postaju glavni suparnici koji se uzajamno egzistencijalno ugrožavaju. Druga strana toga paradoksa: Europu treba promišljati iznova, i to kozmopolitski kako se građani ne bi bojali da pristankom na Ustav EU rade kulturalno samoubojstvo. Europa je raznolikost. Na toj bi osnovi mogla nastati svijest o zajedništvu koja različitost jezika, kultura i vjerskih tradicija smatra bogatstvom, a ne preprekom integraciji. Može li takva kozmopolitska Europa pokrenuti i čak oduševiti građane?
Sposobnost djelovanja i globalna karizma kozmopolitske Europe zasnivaju se na odgovornosti podijeljenih dilema: s jedne strane se Europa mora kloniti zamki arogancije i samozatajnosti, a s druge strane svoj ponos i svoju samouvjerenost izvlačiti upravo iz toga - i iz svoje povijesne jedinstvenosti koja je svijet poučila kako od neprijatelja mogu postati susjedi. Tada će širom svijeta postojati alternativa onome što se naziva American way, postojat će European way koji u središte stavlja vladavinu prava, političku jednakost, socijalnu pravdu, kozmopolitsku integraciju i solidarnost. Onaj tko Europu promišlja nacionalno - to je paradoks koji treba shvatiti - budi praiskonski nacionalni strah Europljana pogrešnom alternativom: ili Europa ili europske nacije - a nešto treće je isključeno. Tako promatrani, EU i njegove zemlje članice postaju glavni suparnici koji se uzajamno egzistencijalno ugrožavaju. Druga strana toga paradoksa: Europu treba promišljati iznova, i to kozmopolitski kako se građani ne bi bojali da pristankom na Ustav EU rade kulturalno samoubojstvo. Europa je raznolikost. Na toj bi osnovi mogla nastati svijest o zajedništvu koja različitost jezika, kultura i vjerskih tradicija smatra bogatstvom, a ne preprekom integraciji. Može li takva kozmopolitska Europa pokrenuti i čak oduševiti građane?
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
