Rezzorijev kontroverzni roman Memoari jednog antisemita je lirična, duhovita, ponekad blago ironična, ponekad duboko uznemirujuća, autobiografski obojena pripovijest o emotivnom, intelektualnom i političkom (ne)odrastanju i (ne)sazrijevanju kozmopolitskog, površnog i apolitičnog aristokrata u razdoblju između dva svjetska rata. Iz neodređene vremenske distance od nekoliko desetljeća, pripovjedač – potomak austrougarske plemićke obitelji s krajnjih granica propalog Carstva – vraća se u svoju prošlost: od djetinjstva u Bukovini, preko adolescentskih godina u Bukureštu i rane mladosti u Beču, do poslijeratnog zrelog doba u razorenoj, poraženoj, postnacističkoj Njemačkoj. Kroz to prostorno i vremensko lutanje po Europi kao crvena nit provlači se njegov ambivalentan odnos prema Židovima koje susreće i s kojima se neminovno zbližava na svakoj etapi svoga puta. Nježna prijateljstva, erotske pustolovine i ljubavne priče na narativno briljantan način osciliraju između neodoljive privlačnosti i duboke odbojnosti. Virtuoznost Rezzorijeva pripovijedanja upravo je u tome da i čitatelj tako doživljava ovog „antisemita“: istodobno ga neodoljivo privlači i duboko odbija.