O profesoru Stjepanu Betlheimu govori se i danas kao i prije 35 godina; bio je liječnik, psihijatar, humanist, široka duha, intelektualac, osoba koju su ljudi rado susretali. Susrete i prijateljstva Profesor je održavao s velikom pažnjom, ne tražeći nikakvo priznanje ili popularnost. Svi su znali da je psihoanalitičar, ali o tome se malo govorilo.
Kad je Stjepan Betlheim kao asistent 1948. došao na Medicinski fakultet, većina liječnika, pa i psihijatara, bila je u dvojbi ili čak neprijateljski raspoložena prema psihoanalizi. Teorijski i intelektualno, psihoanaliza se mogla prihvatiti u literaturi, ali u medicini ne.
Profesor Betlheim nudio je psihoanalizu na svoj način. U liječenje neurotskih bolesnika uveo je psihodinamski pristup. Psihodinamika, koja se kao sistem razvila iz psihoanalize, lakše se prihvaćala u našoj sredini. Psihodinamski pristup u kombinaciji s biološkim i socijalnim pristupom prihvaća se i u psihijatriji