Klub "Knjiga znanja"

Prijava registriranih članova

 

 

 

Rat nema žensko lice

Autor:Svetlana Aleksijević
Izdavač:Edicije Božičević
  • Zagreb
  
Preveo:Kristijan Poklečki
ISBN:978-953-7953-85-0
Format:24
Uvez:meki s klapnama
Broj stranica:    342
Godina izdanja:    2018
 

 
Cijena:  200,00 kn
Popust:  11,00 kn (6%)
  
Vaša cijena:  189,00 kn
 
 
 
Rat nema žensko lice
 
Rat nema žensko lice

Ova knjiga je ispovijest, dokument i dnevnik ljudskog sjećanja.

U njoj govori više od dve stotine žena, koje nam opisuju kako su, kao djevojke koje su sanjale o tome da postanu nevjeste, postale vojnici 1941. godine. Oko milijun sovjetskih žena učestvovalo je u Drugom svjetskom ratu, najstrašnijem ratu dvadesetog stoljeća. Žene nisu samo spasavale i previjale ranjenike, već su i pucale iz snajperskih pušaka, dizale mostove, odlazile u izviđanje i ubijale… Ubijale su neprijatelja koji je, s dotad neviđenom okrutnošću, napadao njihovu zemlju, njihove domove i njihovu djecu.

Svetlana Aleksijevič, sovjetska spisateljica iz Belorusije, provela je četiri godine radeći na ovoj knjizi i posetila preko sto velikih i malih gradova i sela, biljeležeći priče i sjećanja ratnih veteranki. Sovjetska štampa je knjigu opisala kao „upečatljiv izvještaj o davno prošlim vremenima koja su utjecala na sudbinu cijelog naroda“, ali epizode s prve linije fronta nisu najvažnije – od njih su važnija uznemirujuća iskustva žena u ratu. U njihovim svjedočanstvima, prošlost se strasno obraća sadašnjosti, dižući glas protiv jučerašnjeg i današnjeg fašizma…

Rat nema žensko lice, po mišljenju mnogih kritičara, je remek-djelo suvremene književnosti, kojim je Svetlana Aleksijevič zasnovala sebi svojstvenu književnu vrstu, „roman glasova“, literarni pristup kojim, na osnovu više stotina svjedočanstava očevidaca, iz prve ruke stvara grandioznu sliku jednog vremena, vješto uklapajući pojedinačne ispovijesti u cjelinu.

Pored nepodijeljene naklonosti kritike, djelo Rat nema žensko lice naišlo je i na izuzetan prijem čitaoca i ubjedljivo je najpopularniji roman bjeloruske autorice. Samo u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, ovaj roman je prodan u više od dva milijuna primjeraka, a preveden je ili se prevodi na skoro četrdeset jezika širom svijeta.

U svojoj službenoj biografiji Aleksijevič navodi da je njena izdavačka kuća dvije godine čekala da knjiga Rat nema žensko lice bude objavljena zbog cenzure Centralnog bjeloruskog komiteta Komunističke partije, kao i to da je bila optužena za „pacifizam, naturalizam i de-glorifikaciju herojske sovjetske žene,“ što su u to doba bile ozbiljne optužbe, pogotovo jer je Aleksijevič već bila na zlu glasu. Dolaskom Gorbačova na vlast, situacija postaje povoljnija, pa knjiga napokon izlazi 1985. paralelno u Minsku i Moskvi te je rasprodana u više od 2 milijuna primjeraka. Rat nema žensko lice zbirka je glasova žena koje su sudjelovale u 2. svjetskom ratu i koje progovaraju o svojim iskustvima za vrijeme rata i nakon njega te o diskrepanciji između uloga koje su žene imale u ratu i odnosa društva prema njima nakon rata.

Aleksijevič dotad neispričane priče žena tumači kao cijeli jedan svijet koji je ostao skriven i nepoznat, a cilj je stvoriti narativ o jednom takvom ratu, ne bi li obranila priče žena koje su u njemu sudjelovale. Mnoge od njih svoje su iskaze davale pred kraj života i ovo im je bila posljednja prilika da ispričaju svoja iskustva koja nikada prije nisu našla svoje mjesto u javnom prostoru. Rat nema žensko lice postavljen je i kao vrlo uspješna kazališna predstava i dokumentarni film. Sara Danius iz Švedske akademije, koja dodjeljuje Nobelovu nagradu, upravo je za Rat nema žensko lice nominirala Svetlanu Aleksijevič. Uoči dodjele Nobelove nagrade 2015. godine, Danius je ustanovila da je te godine nagrada „proširila“ koncept književnosti te da je Aleksijevič stvorila „novu vrstu književnog žanra“ koji je „briljantan ne samo u sadržaju, nego i u formi.“ Novu književnu metodu Svetlana Aleksijevič primijenila je i na knjige koje su uslijedile – Dječake od cinka, Černobilsku molitvu i Rabljeno doba.

„Dugo sjedim u nepoznatoj kući ili stanu, ponekad čitav dan. Pijemo čaj, isprobavamo nedavno kupljene bluze, raspravljamo o frizurama i kulinarskim receptima. Zajedno promatramo fotografije unuka. I tada… Za neko vrijeme, nikada ne možeš točno znati kada i zašto, odjednom dolazi do tog dugo očekivanog trenutka u kojem se čovjek odmiče od kanona – gipsana i betonskog poput naših spomenika – i skreće prema sebi. U sebe. Ne počinje se prisjećati rata, već vlastite mladosti. Komadića svojeg života… Treba uloviti taj trenutak. Nikako ga se ne smije propustiti! No često, poslije duga dana ispunjena riječima, činjenicama i suzama, u sjećanju ostaje tek jedna izrečena misao (ali kakva!): U rat sam otišla tako malena da sam u njemu stasala.“

“Spomenik hrabrosti… Teško je naći knjigu koja bi se u ovom trenutku činila važnijom ili originalnijom… Povijest Drugog svjetskog rata Svetlane Aleksijevič, ispričana iz perspektive stotina žena izvanredna je stvar… Njezin rad podjednako je zapanjujuć kao što su zapanjujuća i iskustva žena o kojima piše.”
- The Guardian

“Veličanstveno… Nakon desetljeća pisanja o ratu iz muške perspektive (muškarci koji pišu o muškarcima), ona [Svetlana Aleksijevič] pokušava dati glas generaciji žena koje nikada uistinu nisu doživjele afirmaciju kao pripovjedačice i kao veteranke… Rad Svetlane Aleksijevič prije bi se mogao opisati kao književno istraživanje sjećanja kao takvog, nego kao izravna usmena povijest Drugog svjetskog rata.”
- The New York Times Book Review

“Ova knjiga nije se mogla pojaviti u bolje vrijeme… Otkriva i podsjeća nas na sve što su žene radile: pilotirale su zrakoplovima, bacale bombe, pucale su na mete iz velike udaljenosti… A Aleksijevič je njihove glasove pretvorila u književni psalam iz povijesti.”
- The Boston Globe

O autorici
Svetlana Aleksijevič (Ivano-Frankivsk, 1948.) ugledna je bjeloruska novinarska i spisateljica. U svojim dokumentarističkim knjigama govori o velikim povijesnim traumama naroda bivšeg SSSR-a, dajući glas svjedocima vremena. Zbog neslaganja s vlasti, 2000. godine napušta Bjelorusiju te se tek nakon desetljeća egzila vraća u Minsk. Dobitnica je brojnih nagrada od kojih su važnije: Lajpciška nagrada za europsko razumijevanje (1998.), Herderova nagrada (1999.), Mirovna nagrada Erich Maria Remarque (2001.), Nacionalna nagrada američkih kritičara (2006.). Nakon objavljivanja knjige Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka ovjenčana je i prestižnom Mirovnom nagradom Udruženja njemačkih kritičara 2013. godine, koja se dodjeljuje književnicima, znanstvenicima i umjetnicima za izuzetne doprinose u širenju ideje mira. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost za 2015. godinu.

Pošalji upit za knjigu:
Rat nema žensko lice

 
 

 

Pošalji prijatelju link do knjige:
Rat nema žensko lice

 
 
 

 
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!