Rođeni u nedjelju

Rođeni u nedjelju autobiografski je roman genijalnog filmaša koji se ovim djelom pokazuje ništa manje genijalnim romanopiscem.
Glavni protagonist dječak Pu, u kojemu je autor utjelovio sjećanja na vlastito djetinjstvo, ima osam godina kada njegova majka unajmi trošnu nastambu u živopisnoj švedskoj provinciji u kojoj će ljetovati njihova peteročlana obitelj na čelu s ocem, strogim pastorom, te s poslugom i rodbinom s majčine strane. Pu je dijete rođeno u nedjelju, te je prema pučkom vjerovanju obdaren posebnim moćima: imaginacijom, vidovitošću i sposobnošću da vidi duhove preminulih.
Kroz dječje oči upoznajemo cijelu galeriju likova: dominantnu baku, pijanog ujaka, dadilju koju Pu obožava, starijeg brata koji ga stalno ismijava i izaziva, majku koja ga uvijek štiti i voli te oca kojem se divi, ali ga se istovremeno strašno boji. Napet odnos s nasilnim ocem do punog izražaja dolazi u središnjoj fabularnoj epizodi romana u kojoj njih dvojica odlaze na izlet u obližnje mjesto u kojem pastor ima održati bogoslužje. Njihovo cijeloživotno nerazumijevanje zaokružuje se Bergmanovim razgovorima sa sada ostarjelim roditeljem na samrti, u kojima ovoga – nakon što je pronašao suprugin dnevnik koji je vodila od vjenčanja do smrti – progoni pitanje bez odgovora: Što sam krivo učinio?
Zavidnom jezičnom ekonomijom i dojmljivom vizualnom snagom Bergman nas uvodi u mitski svijet djeteta. Puova dječja nevinost koja sve očudotvoruje uzastopno će se i naprasno u romanu sukobljavati s nerazgovjetnom bijedom svijeta odraslih, očevim autoritetom, licemjerjem i grubošću, činjenicom smrti i drugim tek naslućenim fenomenima.
Ovaj Bergmanov izuzetno snažan roman o odnosima u obitelji, opraštanju i prihvaćanju, začinjen je atmosferom koju dobro poznajemo iz njegovih filmova. Zaigran i mračan istovremeno, roman je to koji se ne zaboravlja.

Ingmar Bergman, švedski filmski i kazališni redatelj, književnik i scenarist, rođen je u Uppsali 1918. godine u obitelji pastora. Po završetku srednje škole studirao je umjetnost i književnost na Sveučilištu u Stockholmu, ali nikad nije diplomirao. Najviše vremena proveo je u studentskom kazalištu, gdje se uputio u sve tajne te umjetnosti. S vremenom je postao redatelj, pisao je drame i libreta za opere, a 50-ih se godina prebacio na film.
Spisateljski opus Ingmara Bergmana nekako je ostao u sjeni, poglavito stoga što je književna djela često realizirao kao glasovite filmove odnosno kazališne predstave. Tako su romani Fanny i Alexander (1982) i Jesenja sonata (1987), pretočeni u filmove, ocijenjeni kao vrhunci filmske umjetnosti, dok su romaneskne "inačice", premda hvaljene, ostvarile užu recepciju. Najviše uspjeha Bergman je imao s autobiografskim tekstovima (Laterna magica, 1987; Moj život na filmu, 1994) te posebno trilogijom posvećenom intimnom i obiteljskom životu koju čine romani Najbolje namjere (1991), Rođeni u nedjelju (1993) i Razgovori u četiri oka (1996). Bergmanova ostavština uključuje i brojna pisma, skice za drame i filmske scenarije, fotografije i intimne bilješke.
Ingmar Bergman umro je na Farou 2007. godine.