Sjaj i bijeda kurtizana

Balzac je itekako bio svjestan činjenice da u tom trenutku ne opisuje samo Francusko društvo I njegov truli sjaj, već da se “packe” njegovog stvaralaštva mogu pronaći i u drugim nacijama.

U svom djelu “Sjaj I bijeda kurtizana” Balzac je opisao raskošnu bijedu francuskog društva tog vremena, a onda I popratnih aktera (karaktera) kroz galeriju različitih likova. Tako srećemo mladića koji se svim silama trudi ugurati u visoko društvo u čemu mu pomaže, nitko drugi, nego kriminalac Vutrin kojeg je, (uopće ne sumnjam – namjerno) Balzac protegao kroz još nekoliko svojih dijela.

Tim postupkom možda je suptilno htio dati do znanja da likovi poput Vutrina nikad ne umiru, a očito, vješto “operiraju” između wannabe elite I skupine koju možemo nazvati “Država to sam ja”. Likovi poput Vutrina vode ljubav s bezakonjem, ali posljedice njegovih užitaka nisu čista djeca koju dovodi na prljav svijet, već bezbroj obezglavljenih (doslovno ili metaforički) patnika koji to I nisu.

Tako se upoznajemo I s likom kuritzane koja premda društveno okarakterizirana kao nemoralan lik, u konačnici bliješti iz te hrpe “uglednih I časnih” likova., uspijevajući čak sama sebi oduzeti život zbog stihijske ljubavi prema nadobudnom pjesniku koji eto nije imao muda da se izbori za išta osim sebe. Nakon provedene noći s Baronom, Ester pronalaze mrtvu. Nije li vam simbolika bogataša koji misli da novcem može kupiti sve I kurtizane koja liježe u postelju za novac, a nakon toga presudi sama sebi, eksplicitna? Ako nije, nema veze, godine pred vama već će vam pokazati što je pisac htio reći…