Knjiga pjesama ponajbolje hrvatske suvremene pjesnikinje nastala je za vrijeme njenog boravka na liječenju u bolnici Stubičke Toplice, 2009. godine, a prava je potvrda jedinstvene snage njene žive literarne aktivnosti i u poodmakloj životnoj dobi. Među ovim pjesmama ima i onih koje su prethodno bile objavljene u novinskom tisku. Zbirka je drugi dio autoričina dvoknjižja, a u središtu umjetničkog interesa najnovijih pjesama Vesne Parun je propitivanje aktualnog društveno-političkog trenutka. Čitatelju se podastire jedna izvanredno lucidna i britka, aforizmu prispodobiva lirska opservacija zbilje. Pjesnikinja se pritom priklanja bespoštednoj ironijsko-satiričkoj procjeni europske i hrvatske nedavne prošlosti, kao i neposredne suvremenosti, tu i tamo protkanoj sjećanjima na djetinjstvo i mladost.