U noći
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
U noći
Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. u Gredicama kod Zaboka. Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati: "U petak sam se rodio (26. oktobra 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: 'Die Geisterstunde!' I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio." U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj životopis zapisati: "Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav." Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerovatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. Studij prava završiti će 1874., ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli. No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891., ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuena Hedervarya. U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starim krovovima (1886.). No, značajni su svakako i nejgovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman U noći te tri povijesna romana - Osvit, Za materinsku riječ i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomentu i djela: Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripovijesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. izabran je za počasnog člana JAZU. U politički život uključuje se 1906. kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. veljače 1935. u rodnim Gredicama
Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. u Gredicama kod Zaboka. Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati: "U petak sam se rodio (26. oktobra 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: 'Die Geisterstunde!' I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio." U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj životopis zapisati: "Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav." Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerovatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. Studij prava završiti će 1874., ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli. No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891., ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuena Hedervarya. U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starim krovovima (1886.). No, značajni su svakako i nejgovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman U noći te tri povijesna romana - Osvit, Za materinsku riječ i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomentu i djela: Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripovijesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. izabran je za počasnog člana JAZU. U politički život uključuje se 1906. kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. veljače 1935. u rodnim Gredicama
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
