Učenje o bojama 1. sv.
naslovna
0Klub "Knjiga znanja"
Budući da mi profesori i knjige nisu mogli pružiti ništa upotrebljivo s obzirom na način razmatranja nekog vrijednog predmeta ili kompozicije i razvoja pojedinih dijelova, odnosno tehnike ritmičkog i proznog stila, a svakojake pogrešne stvari u meni su izazivale gnušanje dok one prave nisam znao prepoznati, to sam izvan pjesničkog umijeća pokušao iznaći neko područje odakle bih mogao uspostaviti bilo kakvu vrstu usporedbe, i s određene udaljenosti sagledati i donijeti sud o onome što me izbliza zbunjivalo. U samotnim trenucima razvio sam osjećaj za prirodu, točnije za onaj njezin vid koji nazivamo krajolikom te sam, još od djetinjstva često boraveći u slikarskim radionicama, smjerno pokušavao pretvoriti u sliku ono što sam primjećivao u stvarnosti. Dakle, osjećao sam mnogo veći poriv prema onome za što zapravo nisam imao nikakve sklonosti negoli prema onome što mi je po prirodi bilo lako i nije me stajalo nimalo napora. Sigurno je jedno: pogrešne sklonosti većinom u čovjeku razbuktaju veću strast od onih pravih, pa on revnije stremi onome što mu zasigurno neće poći za rukom negoli onome što bi mu moglo uspjeti...
Weimar 22. mart 1832.) njemački književnik i mislilac
Studirao je pravo u Leipzigu i Strassburgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog teatra.
Putuje po Njemačkoj i Švicarskoj, bavi se naučnim studijama, te se druži s Herderom i Schillerom. Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko naučnih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, narodna poezija različitih naroda, široko područje historije, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih nauka. Nakon što se oduševio "Hasanaginicom" bio je prvi koji je preveo na njemački jezik, i samim tim pomovisao je njemačkoj književnoj javnosti.
Nametnuo se savremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma.
Djela:
"Patnje mladog Werthera"
"Faust"
"Tasso"
"Rimske elegije"
"Naukovanje Wilhelma Meistera"
"Srodne duše"
"Pjesništvo i zbilja"
"Nauk o bojama"
"Putovanja po Italiji"
