Europska kultura i europsko barbarstvo

Povijest velikih društava je povijest neprekidnih ratova, na što je ukazao Gaston Bouthoul, utemeljitelj polemologije.Ipak, istodobno sa stvaranjem barbarstva, ta društva dovode do procvata umjetnosti i kulture, razvijaju spoznaju pa se u njima pojavljuje kultivirana elita.

Čini se kako je barbarstvo jedna vrsta začina velikih civilizacija. Kako je istaknuo Walter Benjamin, ne postoji obilježje ili čin civilizacije koji istodobno nije barbarsko djelo. Nameće se pitanje: ako se možemo i moramo oduprijeti barbarstvu, pa čak i pokušati potisnuti ga, nije li ono sastavni dio civilizacije koj i nikada nećemo uspjeti ukloniti?

Morinova razmatranja o europskoj kulturi i europskom barbarstvu nisu pokušaj neke nove filozofije povijesti. Ona žele biti samo svojevrsni pregled i upozorenje, a tiču se jedne ključne okosnice: opreke kulture i barbarstva. Ti pojmovi nisu posebno i detaljno razjašnjeni. Autor, dakako, poznaje rasprave o toj problematici, ali je baš zato svjestan kako pokušaji da se točno odrede ti pojmovi nisu doveli do suglasnosti ni unutar pojedinih znanosti, niti u interdisciplinarnim razmatranjima. 1 On zato opreku postavlja krajnje jednostavno: kultura je ono što i u svagdašnjem govoru uglavnom razumijemo kako u značenju odnosa među pojedincima tako i u značenju vrhunskih dostignuća u znanosti, umjetnosti i religiji. A barbarstvo je također svima poznato: karakterizira ga nasilje i osvajanja te odsutnost tolerancije i smisla za visoke moralne i intelektualne vrijednosti.