Kći Lotrščaka

Grad Zagreb i njegova prošlost zauzimaju važno simboličko mjesto u Zagorkinim popularnim romanima. Tko je čitao njezinu Gričku vješticu, Kći Lotršćaka ili Jadranku, uvjerio se da grad Zagreb nije samo pozadina romanesknog zbivanja, već gotovo mitski junak čija romantizirana prošlost izbija iz svake stranice. »Nije bilo dana u kojem ne bi bar malo vremena posvetila proučavanju prošlosti Zagreba. Taj stari, danas pomalo i zaboravljeni Zagreb, ona je izvanredno poznavala. U mladosti je obilazila historijske arhive u Budimpešti, Beču i nekim drugim gradovima te tamo uspijevala doći do nekih rukopisa iz prošlosti Zagreba koji ni danas našoj javnosti nisu dovoljno poznati, a još manje istraženi«, navodi Bora Đorđević u knjizi Zagorka - kroničar starog Zagreba. Dakle, kad bismo trebali izdvojiti nekoliko prepoznatljivih simbola zagrebačke kulturne topografije, spomenik Zagorki kiparice Marije Ujević zasigurno bi zauzimao jedno od istaknutih mjesta upravo zbog te povezanosti Zagorke i grada.

Zagrebačke legende i ljubavna priča Manduše i Divljana gradivo su poznatog romana “Kći Lotrščaka”. Lijepu i dobru Mandušu kao dijete ostavljaju ispod Lotrščaka. Kao djevojka, pak, postane žrtva pohotnog kanonika, a u pomoć joj pristiže muževni Divljan. Nakon niza peripetija, saznavanja tajni o podrijetlu te kažnjavanja zlih, par napokon pronađe ljubavnu sreću. Uz klasičnu ljubavnu priču ovaj je roman zanimljiv i zato što sadrži brojne subverzivne elemente poput kritike Crkve, a ni glavni ženski lik nije sveden isključivo na pasivnu junakinju koja se prepušta sudbini.