Stranka

Roman Stranka alegorijska je groteska u kojoj autor u furioznom, kokainskom, orgazmičkom tempu opisuje moralno retardiranog i intelektualno potkapacitiranog, ali megalomanski ambicioznog i “perspektivnog“ mladića, tog junaka našeg doba lišenog skrupula, u strelovitom usponu ljestvicom stranačke hijerarhije, od puzanja ispod kancelarijskih stolova do olimpskih predsjedničkih visina, trančirajući usput načine funkcioniranja jedne do srži korumpirane moderne političke organizacije u vremenima pseudodemokratskog robovlasničkog kapitalizma.

'Znao sam da bolest ne može biti usamljena. Stranka je svakodnevno izbacivala viruse, kao da je riječ o laboratoriju za njihovu proizvodnju. Za našu bolest nije bilo lijeka. Virusi se ne liječe antibioticima. Jedini lijek bio bi stavljanje ključa u bravu, zatvaranje Stranke. Takvo što nije dolazilo u obzir. Nisam bio ljut na nju. Uopće. Zaraza je prelazila s jednog na drugog.

– Živi li on sada kod tebe?

– Ne, spavali smo skupa samo jednom. Ništa ozbiljno.

Odnos snaga se odjednom promijenio. No, nisam tražio nikakva obećanja od nje. Ne znam ni što bih tražio. Da ne spava više ni s kim, osim sa mnom? Glupo. Virus je zavladao svima nama. Plovili smo na zaraženom otoku s kojeg nije bilo bijega. Nema povratka, niti gledanja unaprijed. Sve će ostati isto. Dok god postoji Stranka. U tom mi je trenutku sve bilo jasno. Shvatio sam da je svatko mogao biti Predsjednik. Ništa se ne bi promijenilo. Ali to me neće spriječiti da ne postanem Predsjednik. Pa makar slušao onoga u sjeni. Nema krajnje pozicije moći. Nema Boga.'

Bojan Žižović rođen je 1975. u Puli, gdje je završio srednju Umjetničku školu. U Veneciji je specijalizirao stare grafičke tehnike, a potom je u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Bio je jedan od urednika portala Litkon, koji je okupljao književnike s prostora bivše Jugoslavije. Prvu zbirku pjesama Apsurd objavio u vlastitom izdanju 1993., dok je drugu pod nazivom U slučaju da ne postoji 2007. objavila izdavačka kuća AGM. Poezija mu je uvrštena u knjigu Drugom stranom: Antologija suvremene hrvatske stvarnosne poezije, urednika Damira Šodana. Surađivao je s glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou, koji su uglazbili više od stotinu njegovih pjesama. Piše i kratke priče koje su objavljene u zajedničkoj knjizi više autora Riječi i riječi te u Glasu Istre, gdje je zaposlen kao novinar i urednik.