Pripovijest manijaka

Pripovijesti manijakâ (iz 1910. godine) jedina je knjiga koju je za života objavio Roman Jaworski, jedan od najzagonetnijih stvaralaca poljske moderne, umjetnik koji je stvarao u osami, izdvojen iz artističkih krugova, dobrovoljni izgnanik. Slično njemu samome, na margini su, štoviše, na granici stvarnosti, i likovi "manijaka" iz njegovih ovdje okupljenih priča. Zatječemo ih naime u fantastično-grotesknim situacijama, u procesima rastakanja njihove osobnosti, u svjetovima izvan bilo kakvih logičkih zasada i uzročno-posljedičnih veza te jasnih vremenskih određenja. Zbirku otvara pripovijest Morao je ići, koja je nagovještaj originalnog autorova stila i predstavlja neku vrstu uvoda u atmosferu ostalih novela. U njoj je izostanak čvrste radnje zamijenjen nizanjem slobodnih misaonih asocijacija, živopisnim preskakanjem i izvrtanjem vremenskog slijeda. Pripovijesti Iskrzani ornament i Medi prikazuju psihološko stanje ljudi koji žive na granici normalnosti. U prvoj se opisuje stanje uma usputnog promatrača svakodnevice koji postaje svjedokom željezničke nesreće, a u drugoj nesretno zaljubljeni mladić gubi osjećaj za stvarnost i levitira između zbilje i sna, nastojeći izravnati račune s neprežaljenom ljubavlju. Glavni lik novele Treći sat, Pichoń, postaje vlasnik pogrebnog poduzeća samo zato da bi u svečanom obrednom ceremonijalu mogao igrati zamišljenu ulogu mitskog prijevoznika mrtvih. Novelu Kugla doktora Lipeka nastavaju psihički bolesni ljudi, koje povezuje to što zajedno čine vojnički odred koji nazivaju Kristovom vojskom, koja kreće u osvajanje zlog, iskvarenog svijeta. U završnoj pripovijesti Šutljivi Amor upoznajemo doktora Falusa, predsjednika kluba "ljubitelja ljubavi", u kojem se okupljaju muškarci s raznim seksualnim fantazijama. Začudne su to i nedohvatljive pripovijetke koje se poigravaju s čitateljem, ostavljajući ga pomalo zdvojna zbog nemogućnosti njihova potpunog dešifriranja.