naslovna
0Klub "Knjiga znanja"
Misli
Stoička filozofska škola nastala je na samom kraju IV. st. pr. Krista, a kroz svoje je predstavnike djelovala sve do III. st. poslije Krista. Filozofija koju su zastupali stoici smatra se jednom od povijesnih poveznica grčke i rimske kulture jer su je prihvaćali mnogi vladari i državnici Rimskog Carstva, tako da je često nazivaju i rimskom filozofijom. Međutim, u vremenima koja su slijedila, i prvi kršćanski filozofi prihvatili su stoičke postavke, a mnogi filozofi, od srednjeg vijeka do današnjih dana, citiraju i često ugrađuju njihove misli u vlastita učenja. Stoici su se posvećivali istraživanju prirode, a na području logike i gramatike još se i danas koristimo terminima koje su uveli, dok je etika bila svrha i središte njihove filozofije. U rimskom razdoblju stoičke filozofije stoička su načela dobila svoj puni izražaj kroz iznimne pojave njezinih posljednjih velikih predstavnika: Seneke, Epikteta, Marka Aurelija, rimskog cara koji pristupa stoičkoj filozofiji kao životnom odabiru, a njegovi kroničari bilježe težnju državnika i cara za praktičnim ostvarenjem stoičke etike. U posljednjim godinama života Marko Aurelije piše dnevnike vlastitih misli i posvećuje ga samome sebi pod naslovom "Meditationes" ili u našem prijevodu "Misli". "Misli" su i danas jednako zapažen i aktualan tekst jer kroz njegove stranice ne progovara rimski car, nego jednostavna dobrota ljudske duše koju svako razdoblje može prepoznati. (JŽ)
Stoička filozofska škola nastala je na samom kraju IV. st. pr. Krista, a kroz svoje je predstavnike djelovala sve do III. st. poslije Krista. Filozofija koju su zastupali stoici smatra se jednom od povijesnih poveznica grčke i rimske kulture jer su je prihvaćali mnogi vladari i državnici Rimskog Carstva, tako da je često nazivaju i rimskom filozofijom. Međutim, u vremenima koja su slijedila, i prvi kršćanski filozofi prihvatili su stoičke postavke, a mnogi filozofi, od srednjeg vijeka do današnjih dana, citiraju i često ugrađuju njihove misli u vlastita učenja. Stoici su se posvećivali istraživanju prirode, a na području logike i gramatike još se i danas koristimo terminima koje su uveli, dok je etika bila svrha i središte njihove filozofije. U rimskom razdoblju stoičke filozofije stoička su načela dobila svoj puni izražaj kroz iznimne pojave njezinih posljednjih velikih predstavnika: Seneke, Epikteta, Marka Aurelija, rimskog cara koji pristupa stoičkoj filozofiji kao životnom odabiru, a njegovi kroničari bilježe težnju državnika i cara za praktičnim ostvarenjem stoičke etike. U posljednjim godinama života Marko Aurelije piše dnevnike vlastitih misli i posvećuje ga samome sebi pod naslovom "Meditationes" ili u našem prijevodu "Misli". "Misli" su i danas jednako zapažen i aktualan tekst jer kroz njegove stranice ne progovara rimski car, nego jednostavna dobrota ljudske duše koju svako razdoblje može prepoznati. (JŽ)
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
