Povijest pornografije

 S četrdeset godina Goran Tribuson objavio je knjigu kojom će trajno osvojiti čitateljsku publiku. Roman Povijest pornografije i godina 1988. naći će se na svakom popisu antologijskih štiva i godina važnih za suvremenu hrvatsku prozu.
Pripovjedač Stanislav Ivančić dovoljno je star da bi imao potrebu rekonstruirati događaje iz zajedničke klapske povijesti, dovoljno mudar da se mlakošću distancira od gorljivosti socijalističkoga vremena i dovoljno razočaran da izlaz ne bi tražio u popkulturnim sadržajima i jeziku literature. Tribuson je i ovdje, kao i uvijek, briljantan u
detalju i vođenju priče, duhovit u postavljanju dijagnoza i sugestivan u ocjenama. Čitatelj u rečenicama njegova pripovjedača čita vlastiti komentar. Svi ti nekoć drukčiji ljudi, uspješni ili neuspješni, cijenjeni ili prezreni, učinili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onoga što su smjerali učiniti.
Ako je do pojave Povijesti pornografije netko i dvojio je li Tribuson široko omiljen i voljen pisac, poslije te 1988. godine, a ne traje to malo, dvojbama više nema mjesta. Ljubav publike osigurana je stranicama na kojima se štošta svlači.

Sažetak naraštajnoga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru"Bildungsromana"kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti.

Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati"klapu"generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu, gdje će nostalgična, sentimentalna sjećanja oživjeti u punoj snazi, napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka.

Jedan od junaka, ujedno pripovjedač u prvome licu, rekonstruira, usporedo s biografijom"klape", fenomene negdašnje svakidašnjice, a potporu njegovim zapažanjima daje paralelno iščitavanje rukopisnoga rada znanstvenih pretenzija naslovljenog"Povijest pornografije"koji je u mladosti sastavljao njegov najbolji prijatelj.

Pornografija je ovdje, naravno, metafora za individualne mogućnosti prekoračivanja društvenih zabrana. Roman je prožet esejističkim ulomcima koji najavljuju tematiku budućih triju nefikcionalnih Tribusonovih knjiga u kojima se s mnogo nježnog sentimenta, ali i neodoljiva humora autobiografski evocira nedavna društvena i kulturna prošlost.