Rječnik hrvatskoga jezika, prvi u nepuna dva stoljeća, donosi opću hrvatsku jezičnu građu suvremenoga standarda utemeljenoga na trodijalekatnom jedinstvu ukupnosti hrvatskih pisaca od renesanse do danas i rječnika od XVII. do početka XIX. st. te bogat i zbor stručnoga nazivlja i enciklopedijskih pojmova ugrađenih u hrvatsku kulturu. Osim 64 000 natuknica u rječniku, znatan je broj podnatuknica i oblika, što umnogome povećava ukupan broj riječi, te neobično iscrpan broj stručnih sintagma i izbor živih fraza, uz mnogo gramatičkih podataka kojih nema u dosadašnjim rječnicima. Sve su riječi, nazivi i pojmovi, sa svim značenjima, te stručne sintagme i fraze definirane jasnom rečenicom prema strogim pravilima leksikografsko-enciklopedijske definicije, a većina značenja ilustrirana je primjerima. Rječnik registrira i obrađuje i pučki i civilizacijski sloj jezika iz svih područja ljudskog života, od poljodjelstva i pomorstva, od temeljnih i primijenjenih znanosti, od tehnike i umjetnosti do prava, ekonomije, publicistike, politike i vojske. Rječnik hrvatskoga jezika i po sadržaju i po leksikografskoj strukturi i metodologiji prvi je takav u Hrvatskoj.