Izgubivši zemlju u dobi od šesnaest godina starosti i postavši izbjeglica s dvadeset i četiri, suočio sam se s mnogobrojnim poteškoćama duž vlastita životnoga puta. Razmotrivši ih, vidim da su mnoge bile nesavladive. Ne samo da su bile neizbježive, nego ih nije bilo moguće povoljno riješiti. Ipak, s pomoću vlastita umnog mira i tjelesnog zdravlja mogu ustvrditi da sam ih riješio poprilično razborito. Posljedica toga bila je da sam postao sposoban suočiti se s nesrećama i nevoljama svim svojim snagama -mentalnim, tjelesnim i duhovnim. Ne bih to mogao učiniti da su me nadjačali očaj i tjeskoba. Zdravlje bi mi se narušilo a djelovanje ograničilo.
"Bez obzira na nasilje i sve ono loše kroza što prolazimo, vjerujem da je konačno rješenje svih naših sukoba, i unutarnjih i izvanjskih, u vraćanju na osnove naše vlastite prirode, koja je blaga i osjećajna."
(Dalaj lama)
"Sjetite se da je najbolja veza ona, u kojoj je ljubav koju osjećate jedno za drugo veća od potrebe jednoga za drugim."
(Dalaj lama)
Šestog sedmog, (6. 7., 2002.), na svoj šezdeset i sedmi rođendan, Dalaj lama je sletio u Split. Poslije dva dana boravka u Splitu, otputovao je za Zagreb. Potom natrag, u svoju Dharamsalu.
Prije nekoliko godina u Splitu je osnovana Udruga za potporu Tibetu, prva takva nevladina udruga u Hrvatskoj. I sad je nemoguće ne zapaziti taj lijepi neslučaj – broj Laminih godina u slozi je s nadnevkom stizanja, a stiže najprije u Split, grad koji je u ovomu dijelu svijeta bio prvi, koji će kriknuti za pomoć zemlji, skrajnutoj iz središta pažnje i interesa svjetskih sila. Takve su zgode ono što bi Jung nazvao bezuzročnim korespondencijama.