Knjiga “Hercegovački franjevci i filozofija”, profesora Ivice Musića, pred javnost iznosi još nedovoljno poznatu duhovnu zaostavštinu hercegovačkih franjevaca, po prvi put izloženu sustavnoj analizi i kritičkoj valorizaciji. Nije ovo djelo mogao napisati ni samo filozof ni samo teolog, a pogotovo ne tek povjesničar, premda je naracija i akribičnost kakve dolikuju vrsnom povjesničaru ono što ga krasi. Pred nama je žanrovski kompleksno djelo: djelo koje treba smjestiti negdje između samostanskog ljetopisa, brižljivog prepisa arhivskih dokumenata, kronike Franjevačke bogoslovije kao “prvog mjesta promicanja filozofije”, zbirke životopisa najistaknutijih hercegovačkih franjevaca, kratke povijesti franjevačkog reda, povijesnog romana epskih dimenzija jer se dotiče sudbine čitavog jednog naroda, ogleda iz hermeneutike skolastičke i neoskolastičke filozofije, te naposljetku filozofskog traktata koji nije tek jedan segment među drugima, nego uključuje sve druge u sebe.