Kultura ladanja
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Kultura ladanja
Kultura ladanja prvi je u nizu zbornika u kojima će se objavljivati radovi sa znanstvenih skupova koji se pod nazivom »Dani Cvita Fiskovića« održavaju od 1996. godine. Tema skupa održanog 2001. godine — »Ladanjska kultura Hrvatske« — brojem izlaganja i problema koji su se tom prilikom otvorili zahtijevala je nastavak, te je i skup 2002. godine održan pod nazivom «Ladanjska kultura u povijesti Jadrana». U ovom zborniku predstavlja se samo dio iznesenih izlaganja; neka su u međuvremenu tiskana u drugim publikacijama, neka su bila tek prvi rezultati još nedovršenih istraživanja. Pojam ladanjske kulture prvi je u nas uveo Cvito Fisković 1966. godine: u studiji o Sorkočevićevu ljetnikovcu na Lapadu ukazao je na svu složenost te pojave na dubrovačkom području. U njoj se na razne načine isprepliću društveni i gospodarski faktori, etičke i estetske komponente, arhitektura i hortikultura, u njoj se literarni predlošci nerijetko materijaliziraju, a ostvareni ladanjski ambijenti riječima opisuju. U stvaranju ladanjskih prostora sudjeluju, međutim, i druge likovne i umjetničke vrste, pa su sve te i još mnoge druge aspekte tako specifične građe pokazala i izlaganja na spomenutim znanstvenim skupovima. U zborniku Kultura ladanja dotaknute su sve one teme koje se vezuju uz pojam ladanja. Predstavljeni prilozi obuhvaćaju vremenski raspon od antike do 20. stoljeća, a znatno su se proširile i granice područja na kojima je ladanjska arhitektura bila dosad bilježena. Shodno tome ne treba čuditi i različitost pristupa: okupljeni su radovi koji polaze od općenitih postavki ili teorijskih ogleda do obrade ladanjske arhitekture cijelih regija i prikaza rezultata novih istraživanja na pojedinačnim vilama, odnosno ljetnikovcima. U posljednjih pedesetak godina proučavanje arhitekture vila i života u njima dobivalo je sve više važnosti u stranoj znanstvenoj literaturi. I u hrvatskoj se znanosti posljednjih desetljeća raspravljalo o definicijama i tipologiji ladanjske arhitekture, unosio red u kronologiju i nazivlje. Formalni opisi građevina obogatili su se istraživačkim radovima, sondiranjima i arheologijom, povijest njihove gradnje temeljila se na novim arhivskim podacima otkrivajući imena naručitelja, graditelja, klesara. Budući da su mnoga područja ljudskih aktivnosti tijesno povezana s fenomenom ladanja novim su se saznanjima obogatili i pokušaji funkcionalne interpretacije. Imajući pak u vidu odnose vila-ljetnikovaca i njihove neposredne ili sire okolice, uključila se u razmatranje i njihova uloga u urbanističkom oblikovanju pojedinih regija, a neosporno su se u nekim razdobljima morali uključiti i ideološki te politički aspekti te pojave. Uz sve to je bilo najvažnije pokazati u ovom zborniku da su u međuvremenu otkriveni i mnogi spomenici ladanjske arhitekture koji dosad nisu našli mjesto u objavljenim pregledima te specifične teme. Zbornik bi pogrešno bilo smatrati potpunim pregledom ladanjske kulture od Istre do Dubrovnika. Da bi se dobila prava slika obrađenosti ove teme i postalo jasno zbog čega neke važne teme nisu u njemu ni dotaknute, smatrali smo potrebnim dodati na kraju ovog sveska popis dosad objavljenog koji ukazuje i na napore da se ovaj segment naše baštine valorizira i sačuva. Upravo broj navedenih knjiga, studija i članaka pokazuje da se o ladanjskoj kulturi i arhitekturi mnogo više pisalo nego što se u praksi o njoj vodila briga. I dva znanstvena skupa sa sedamdesetak održanih relerata pokazuju da zanimanje za temu i dalje postoji, no stanje u kojem se nalaze ti važni spomenici naše kulturne baštine otkriva da se na pisanju o njima taj interes i iscrpljuje. Zbornik Kultura ladanja donosi tekstove o mnogim dosad nepoznatim ili slabije poznatim građevinama, o njihovim naručiteljima i graditeljima, donosi tekstove o životu u ljetnikovcima jadranske Hrvatske, nove dokumente i nova tumačenje nekih problema. On je svojevrsna sinteza višegodišnjih istraživanja, ali i poticaj za daljnji njihov nastavak. Ukoliko u ovom posljednjem nastojanju uspije dati i rezultate, ispunio je svoj zadatak.
Kultura ladanja prvi je u nizu zbornika u kojima će se objavljivati radovi sa znanstvenih skupova koji se pod nazivom »Dani Cvita Fiskovića« održavaju od 1996. godine. Tema skupa održanog 2001. godine — »Ladanjska kultura Hrvatske« — brojem izlaganja i problema koji su se tom prilikom otvorili zahtijevala je nastavak, te je i skup 2002. godine održan pod nazivom «Ladanjska kultura u povijesti Jadrana». U ovom zborniku predstavlja se samo dio iznesenih izlaganja; neka su u međuvremenu tiskana u drugim publikacijama, neka su bila tek prvi rezultati još nedovršenih istraživanja. Pojam ladanjske kulture prvi je u nas uveo Cvito Fisković 1966. godine: u studiji o Sorkočevićevu ljetnikovcu na Lapadu ukazao je na svu složenost te pojave na dubrovačkom području. U njoj se na razne načine isprepliću društveni i gospodarski faktori, etičke i estetske komponente, arhitektura i hortikultura, u njoj se literarni predlošci nerijetko materijaliziraju, a ostvareni ladanjski ambijenti riječima opisuju. U stvaranju ladanjskih prostora sudjeluju, međutim, i druge likovne i umjetničke vrste, pa su sve te i još mnoge druge aspekte tako specifične građe pokazala i izlaganja na spomenutim znanstvenim skupovima. U zborniku Kultura ladanja dotaknute su sve one teme koje se vezuju uz pojam ladanja. Predstavljeni prilozi obuhvaćaju vremenski raspon od antike do 20. stoljeća, a znatno su se proširile i granice područja na kojima je ladanjska arhitektura bila dosad bilježena. Shodno tome ne treba čuditi i različitost pristupa: okupljeni su radovi koji polaze od općenitih postavki ili teorijskih ogleda do obrade ladanjske arhitekture cijelih regija i prikaza rezultata novih istraživanja na pojedinačnim vilama, odnosno ljetnikovcima. U posljednjih pedesetak godina proučavanje arhitekture vila i života u njima dobivalo je sve više važnosti u stranoj znanstvenoj literaturi. I u hrvatskoj se znanosti posljednjih desetljeća raspravljalo o definicijama i tipologiji ladanjske arhitekture, unosio red u kronologiju i nazivlje. Formalni opisi građevina obogatili su se istraživačkim radovima, sondiranjima i arheologijom, povijest njihove gradnje temeljila se na novim arhivskim podacima otkrivajući imena naručitelja, graditelja, klesara. Budući da su mnoga područja ljudskih aktivnosti tijesno povezana s fenomenom ladanja novim su se saznanjima obogatili i pokušaji funkcionalne interpretacije. Imajući pak u vidu odnose vila-ljetnikovaca i njihove neposredne ili sire okolice, uključila se u razmatranje i njihova uloga u urbanističkom oblikovanju pojedinih regija, a neosporno su se u nekim razdobljima morali uključiti i ideološki te politički aspekti te pojave. Uz sve to je bilo najvažnije pokazati u ovom zborniku da su u međuvremenu otkriveni i mnogi spomenici ladanjske arhitekture koji dosad nisu našli mjesto u objavljenim pregledima te specifične teme. Zbornik bi pogrešno bilo smatrati potpunim pregledom ladanjske kulture od Istre do Dubrovnika. Da bi se dobila prava slika obrađenosti ove teme i postalo jasno zbog čega neke važne teme nisu u njemu ni dotaknute, smatrali smo potrebnim dodati na kraju ovog sveska popis dosad objavljenog koji ukazuje i na napore da se ovaj segment naše baštine valorizira i sačuva. Upravo broj navedenih knjiga, studija i članaka pokazuje da se o ladanjskoj kulturi i arhitekturi mnogo više pisalo nego što se u praksi o njoj vodila briga. I dva znanstvena skupa sa sedamdesetak održanih relerata pokazuju da zanimanje za temu i dalje postoji, no stanje u kojem se nalaze ti važni spomenici naše kulturne baštine otkriva da se na pisanju o njima taj interes i iscrpljuje. Zbornik Kultura ladanja donosi tekstove o mnogim dosad nepoznatim ili slabije poznatim građevinama, o njihovim naručiteljima i graditeljima, donosi tekstove o životu u ljetnikovcima jadranske Hrvatske, nove dokumente i nova tumačenje nekih problema. On je svojevrsna sinteza višegodišnjih istraživanja, ali i poticaj za daljnji njihov nastavak. Ukoliko u ovom posljednjem nastojanju uspije dati i rezultate, ispunio je svoj zadatak.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
