Dolina Mirne u antici
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Dolina Mirne u antici
Knjiga «Dolina Mirne u antici» po prvi puta ovaj prostor sagledava u totalitetu okupljajući spoznaje različitih struka, budući da je djelo pisano multidisciplinarnim pristupom s pravnog, povijesnog, arheološkog i geografskog aspekta. Prostorni pojam doline Mirne nešto je širi od geografske predodžbe i odnosi se na cjelokupno područje na kojem prepoznajemo ista ili slična obilježja naseljenosti i prometovanja kao u dolini Mirne. Struktura knjige sastoji od tri cjeline: 1. Dolina Mirne u antici (str. 1-173), 2. Appendix-pars I.: pravni položaj rimske ceste (str. 175-227) i 3. Appendix-pars II.: natpis iz Materije (str. 229-257). Najopsežniji, temeljni dio knjige, Dolina Mirne u antici nosi podnaslov: arheološka, literarna, natpisna građa i geomorfološki podaci kao temelj za poznavanje najstarije povijesti doline Mirne. Okosnicu ovog dijela, kao i knjige u cjelini, čini problematika kontinuiteta naseljenosti i prometovanja dolinom Mirne u antičko doba. Autor dokazuje i ističe dualizam ovog područja. U samoj dolini Mirne kontinuitet u smislu neprekidnosti naseljenosti i prometovanja nije prisutan. Tragovi prisutnosti povijesne nastanjenosti ovdje su vrlo rijetki i bez kontinuiteta ili ih uopće nema. Uzroci su brojni i poznati: reljef, pedološke i klimatske značajke te pojave poplavnosti i zamočvarenosti područja koje impliciraju promjenjive, nestabilne i nezdrave životne uvjete. S druge pak strane, stalni oblici naseljenosti/nastanjenosti vezani su uz brežuljke i uzvisine oko Mirne čiji kontinuitet (kao i u ostalim područjima Istre) započinje u brončano doba, u razdoblju III. i II tisućljeća pr. K. Tako utemeljena gradinska kultura temelj je brojnih istarskih naselja sve do danas. Naime, rimska osvajanja nastavljaju koncentraciju naseobina na mjestima prethodnika, a ista tenedencija prisutna je kroz čitav srednji vijek. Što se pak prometnih kontinuiteta (plovidbeni i kopneni) tiče, oni su prisutni i u samoj dolini i/ili na njezinim rubovima. Kontinuitet prometovanja po istim trasama u dolini Mirne postoji više od tisuću godina. Glavne trase rimskih cesta i puteva utrte su u prapovijesti (u brončano doba), a te iste trase, s manjim ili većim odstupanjima, koriste se i danas. Osim u prometne svrhe, dolina Mirne se u prapovijesno, rimsko i srednjovjekovno razdoblje koristila i u različite gospodarske svrhe. Autor zaključuje da su ta iskorištavanja u antici bila sporadična i da su se odnosila na pojedine njezine dijelove (ribolovi, bunari...). Uz to, istaknute su i neke druge namjene kao što su kupališne, higijenske, smještaj kultnih objekata i nekropola, trgovačko-strateški prometni put itd. Sve u svemu, dolina Mirne (tj. Mirna tj. voda) značila je preživljavanje odnosno život; uostalom nije li u nekim segmentima tako i danas? Druga i treća cjelina (Appendix-pars I.: pravni položaj rimske ceste i Appendix-pars II.: natpis iz Materije) predstavljaju pravno tumačenje literarne, arheološke i natpisne (pretežito pravne) građe na temelju čega je izvršeno definiranje, identifikacija i klasifikacija pravnog položaja rimske ceste i svega što je s njom bilo povezano. Potpoglavlja prvog dodataka su: Pravni ustroj i razdioba rimskih cesta; Zaštita putnika i prolaznika u rimskom pravu; Pojam ceste i puta u svakodnevnom životu; Popis literature, a drugog: Uvodne napomene; Natpis iz Materije; Pravna obilježja natpisa iz Materije; Slični terminacijski natpisi s područja Liburnije Dalmacije; Via Gemina i natpis iz Materije; Popis literature. Upravo pravni položaj samog područja, ali i stanovništva daje potpunu sliku doline Mirne u antici, osobito ako se promatra u odnosu prema oblanim, potpuno romaniziranim područjima. Na kraju se još nalaze kazala geografskih (str. 261-278) i osobnih imena (str. 279-290), kazalo pojmova (str. 291-304), sažeci na engleskom i njemačkom jeziku te popis slika i zemljovida. Vrijedan trud autora ukoričen je i u vizualno lijepu knjigu, a oznaka «I.» na hrptu otkriva da priča o ovom inspirativnom prostoru nije završena... Ivan Zupanc
Knjiga «Dolina Mirne u antici» po prvi puta ovaj prostor sagledava u totalitetu okupljajući spoznaje različitih struka, budući da je djelo pisano multidisciplinarnim pristupom s pravnog, povijesnog, arheološkog i geografskog aspekta. Prostorni pojam doline Mirne nešto je širi od geografske predodžbe i odnosi se na cjelokupno područje na kojem prepoznajemo ista ili slična obilježja naseljenosti i prometovanja kao u dolini Mirne. Struktura knjige sastoji od tri cjeline: 1. Dolina Mirne u antici (str. 1-173), 2. Appendix-pars I.: pravni položaj rimske ceste (str. 175-227) i 3. Appendix-pars II.: natpis iz Materije (str. 229-257). Najopsežniji, temeljni dio knjige, Dolina Mirne u antici nosi podnaslov: arheološka, literarna, natpisna građa i geomorfološki podaci kao temelj za poznavanje najstarije povijesti doline Mirne. Okosnicu ovog dijela, kao i knjige u cjelini, čini problematika kontinuiteta naseljenosti i prometovanja dolinom Mirne u antičko doba. Autor dokazuje i ističe dualizam ovog područja. U samoj dolini Mirne kontinuitet u smislu neprekidnosti naseljenosti i prometovanja nije prisutan. Tragovi prisutnosti povijesne nastanjenosti ovdje su vrlo rijetki i bez kontinuiteta ili ih uopće nema. Uzroci su brojni i poznati: reljef, pedološke i klimatske značajke te pojave poplavnosti i zamočvarenosti područja koje impliciraju promjenjive, nestabilne i nezdrave životne uvjete. S druge pak strane, stalni oblici naseljenosti/nastanjenosti vezani su uz brežuljke i uzvisine oko Mirne čiji kontinuitet (kao i u ostalim područjima Istre) započinje u brončano doba, u razdoblju III. i II tisućljeća pr. K. Tako utemeljena gradinska kultura temelj je brojnih istarskih naselja sve do danas. Naime, rimska osvajanja nastavljaju koncentraciju naseobina na mjestima prethodnika, a ista tenedencija prisutna je kroz čitav srednji vijek. Što se pak prometnih kontinuiteta (plovidbeni i kopneni) tiče, oni su prisutni i u samoj dolini i/ili na njezinim rubovima. Kontinuitet prometovanja po istim trasama u dolini Mirne postoji više od tisuću godina. Glavne trase rimskih cesta i puteva utrte su u prapovijesti (u brončano doba), a te iste trase, s manjim ili većim odstupanjima, koriste se i danas. Osim u prometne svrhe, dolina Mirne se u prapovijesno, rimsko i srednjovjekovno razdoblje koristila i u različite gospodarske svrhe. Autor zaključuje da su ta iskorištavanja u antici bila sporadična i da su se odnosila na pojedine njezine dijelove (ribolovi, bunari...). Uz to, istaknute su i neke druge namjene kao što su kupališne, higijenske, smještaj kultnih objekata i nekropola, trgovačko-strateški prometni put itd. Sve u svemu, dolina Mirne (tj. Mirna tj. voda) značila je preživljavanje odnosno život; uostalom nije li u nekim segmentima tako i danas? Druga i treća cjelina (Appendix-pars I.: pravni položaj rimske ceste i Appendix-pars II.: natpis iz Materije) predstavljaju pravno tumačenje literarne, arheološke i natpisne (pretežito pravne) građe na temelju čega je izvršeno definiranje, identifikacija i klasifikacija pravnog položaja rimske ceste i svega što je s njom bilo povezano. Potpoglavlja prvog dodataka su: Pravni ustroj i razdioba rimskih cesta; Zaštita putnika i prolaznika u rimskom pravu; Pojam ceste i puta u svakodnevnom životu; Popis literature, a drugog: Uvodne napomene; Natpis iz Materije; Pravna obilježja natpisa iz Materije; Slični terminacijski natpisi s područja Liburnije Dalmacije; Via Gemina i natpis iz Materije; Popis literature. Upravo pravni položaj samog područja, ali i stanovništva daje potpunu sliku doline Mirne u antici, osobito ako se promatra u odnosu prema oblanim, potpuno romaniziranim područjima. Na kraju se još nalaze kazala geografskih (str. 261-278) i osobnih imena (str. 279-290), kazalo pojmova (str. 291-304), sažeci na engleskom i njemačkom jeziku te popis slika i zemljovida. Vrijedan trud autora ukoričen je i u vizualno lijepu knjigu, a oznaka «I.» na hrptu otkriva da priča o ovom inspirativnom prostoru nije završena... Ivan Zupanc
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
