Pristup arhitekturi
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Pristup arhitekturi
Neven Šegvić rođen je u obitelji građevinskih poduzetnika. Nakon mature na splitskoj tehničkoj srednjoj školi upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odio za arhitekturu, koji vodi arhitekt Drago Ibler. Nakon diplome vraća se u Split i 1942. se pridružuje antifašističkom poretu. Poslije oslobođenja postaje prvi urednik "Slobodne Dalmacije". Krajem 1945. prelazi u Zagreb, gdje 1946. dolazi na Arhitektonski fakultet kao asistent, da bi na fakultetu ostao do umirovljenja 1987. godine. 1972. postaje redovni profesor, a dekan fakulteta bio je u dva navrata – 1968.-1970. i 1986.-1987. Doktorirao je na Arhitektonsom fakultetu u Zagrebu s temom: "Pristup arhitekturi". Neven Šegvić nagrađivan je najvišim priznanjima, kao: 1964.-nagrada "Viktor Kovačić" za zgradu Pomorske privrede u Splitu.; 1966.-nagrada "Vladimir Nazor" za školu u Visu; 1981.-plaketa i povelja "Viktor Kovačić" za životno djelo; 1985.-nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo. Zgrada Muzeja grada Rijeke koju je 1976. godine projektirao Neven Šegvić. Opus hrvatskog arhitekta Nevena Šegvića vrlo je velik i raznolik. Gotovo da nema značajnijeg natječaja na kojemu, sam ili u suradnji, nije sudjelovao. Na žalost, razmjerno je mali broj ostvarenja koja su potpuno zadovoljila kriterije autora, uvijek nezadovoljnog interpretacijama suradnika kojima je prepuštao izvršenje. Među ostvarenjima u kojima je aktivnije sudjelovao treba tražiti i njegova najvažnija djela. To su svakako kuća Lloyd u Splitu, paradigmatska građevina na splitskom Peristilu, škola u Kumrovcu te muzej u Rijeci. Sveukupno se Šegvić, kroz arhitektonski izraz, uvijek kreće jasnom aktualnošću, samopouzdanjem i dubokom uvjerenošću u kulturni kontekst i gradotvornost arhitekture. On možda najbolje obilježava hrvatsku arhitekturu između Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Oslonjen na obrazovanje stečeno kod Iblera i u Meštrovićevu ateljeu, na europsku i hrvatsku međuratnu Modernu, ali i duhovnu, literarnu i likovnu dijagonalu Krleža - Ibler - Hegedušić, u ranoj se životnoj dobi, neposredno nakon II. svjetskog rata, nametnuo na arhitektonskoj sceni širinom svog obrazovanja, darovitosti i aktualnosti svjetonazora te bitno pridonio suprotstavljanju, u to vrijeme nastupajućem, kulturnom diktatu socrealizma.
Neven Šegvić rođen je u obitelji građevinskih poduzetnika. Nakon mature na splitskoj tehničkoj srednjoj školi upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odio za arhitekturu, koji vodi arhitekt Drago Ibler. Nakon diplome vraća se u Split i 1942. se pridružuje antifašističkom poretu. Poslije oslobođenja postaje prvi urednik "Slobodne Dalmacije". Krajem 1945. prelazi u Zagreb, gdje 1946. dolazi na Arhitektonski fakultet kao asistent, da bi na fakultetu ostao do umirovljenja 1987. godine. 1972. postaje redovni profesor, a dekan fakulteta bio je u dva navrata – 1968.-1970. i 1986.-1987. Doktorirao je na Arhitektonsom fakultetu u Zagrebu s temom: "Pristup arhitekturi". Neven Šegvić nagrađivan je najvišim priznanjima, kao: 1964.-nagrada "Viktor Kovačić" za zgradu Pomorske privrede u Splitu.; 1966.-nagrada "Vladimir Nazor" za školu u Visu; 1981.-plaketa i povelja "Viktor Kovačić" za životno djelo; 1985.-nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo. Zgrada Muzeja grada Rijeke koju je 1976. godine projektirao Neven Šegvić. Opus hrvatskog arhitekta Nevena Šegvića vrlo je velik i raznolik. Gotovo da nema značajnijeg natječaja na kojemu, sam ili u suradnji, nije sudjelovao. Na žalost, razmjerno je mali broj ostvarenja koja su potpuno zadovoljila kriterije autora, uvijek nezadovoljnog interpretacijama suradnika kojima je prepuštao izvršenje. Među ostvarenjima u kojima je aktivnije sudjelovao treba tražiti i njegova najvažnija djela. To su svakako kuća Lloyd u Splitu, paradigmatska građevina na splitskom Peristilu, škola u Kumrovcu te muzej u Rijeci. Sveukupno se Šegvić, kroz arhitektonski izraz, uvijek kreće jasnom aktualnošću, samopouzdanjem i dubokom uvjerenošću u kulturni kontekst i gradotvornost arhitekture. On možda najbolje obilježava hrvatsku arhitekturu između Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Oslonjen na obrazovanje stečeno kod Iblera i u Meštrovićevu ateljeu, na europsku i hrvatsku međuratnu Modernu, ali i duhovnu, literarnu i likovnu dijagonalu Krleža - Ibler - Hegedušić, u ranoj se životnoj dobi, neposredno nakon II. svjetskog rata, nametnuo na arhitektonskoj sceni širinom svog obrazovanja, darovitosti i aktualnosti svjetonazora te bitno pridonio suprotstavljanju, u to vrijeme nastupajućem, kulturnom diktatu socrealizma.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
