Knjiga o tajanstvenom drevnom kontinetu za koji se jos uvijek ne zna da li je mit ili stvarnost i nasoj otudjenoj civilaziciji.
"Duznost nam je da sledimo mastu bar koliko postujemo ociglednosti realnog svijeta od kojih zivimo. Jer, istina ima najvise izgleda da bude negdje gde se nasa masta i tudja realnost ukrstaju..." stoji na pocetku Pekicevog romana, eposa "Atlantida".
Zagonetkom postojanja Atlantide, neke bolje, naprednije civilizacije, Pekic isprva nije mislio da se ozbiljnije bavi. Napisao je esej o tome, a tek posto je usnio jedan san shvatio je da mora da napise i roman o Atlantidi.
"(Moje) ambicije su se odnosile na umjetnicku analizu nase indomasinske civilizacije, koja mi se u mnogim aspektima... nije cinila ljudskom.... Zato je u ovoj knjizi zudnja za Atlantidom stvarna. Mozda je stvarna i Atlantida....", kaze Pekic i dodaje da je ideja Atlantide potekla iz potrebe za rajem, a "neporazumi oko nje bez sumnje ce se nastaviti sve dok traje nasa potreba za jednim boljim svijetom. Ona ce postojati i nece postojati. Svi zelimo da nekog raja negdje ima, makar osobno nikad do njega ne dospjeli".
U romanu ima fantastike, kriminalnih zapleta, sukoba pravih ljudi i ljudi robota izmedju kojih, gotovo, da ne postoje razlike... Osim eseja i romana o Atlantidi, objavljena je i knjiga "Radjanje Atlantide" koja govori o piscevom dugotrajnom i iscrpnom radu na stvaranju ovog velikog djela.