leksandar Sergejevič Puškin (rus. Алекса́ндр Серге́евич Пу́шкин; Moskva, 6. lipnja 1799. - Sankt Peterburg, 10. veljače 1837.), ruski pjesnik, dramatičar i prozaik.
Aleksandar Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika[2], te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog ruskog jezika.[3] Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od književnosti romantizma popularne u Zapadnoj Europi. Stvorio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu.
Najpoznatija djela su mu: Jevgenij Onjegin, Boris Godunov, Pikova dama i Bajka o ribaru i ribici.