Roman "Smrt u Veneciji" (1912.) njemačkog pripovjedača i esejista, dobitnika Nobelove nagrade za književnost (1929.) inspiriran je autentičnim događajima iz piščeva života.
Fabula slijedi ostarjelog pisca Gustava von Aschenbacha koji se tijekom posjeta Veneciji platonski zaljubljuje u četrnaestogodišnjeg dječaka iznimne ljepote Tadzija. Aschenbach se sprva uvjerava da je njegov interes za dječaka estetske naravi, ali ubrzo postaje opsjednut njime. U Veneciji izbija epidemija kolere, on - iako svjestan opasnosti - ne želi otputovati te, na kraju, umire.
Po ovom je literarnom predlošku Luchino Visconti snimio istoimeni film (1971.).