Teško je utvrditi koje je pravo ime autora Epitoma. U naslovu kojeg donosi Codex Bambergensis njegovo je ime zapisano bez prenomena kao Julije Flor, a u naslovu koji spominje Codex Pa-latinus autorovo je ime dano u njegovoj punoj tročlanoj formi kao Lucije Anej Flor (Lucius Annaeus Florus). Stoga gotovo svi moderni priređivači izdaju djelo pod potonjim imenom. Budući da se Epitome u svom retoričkom karakteru, a i u mnogim pojedinostima stila podudaraju s karakterom i stilom dijaloga Vergilije govornik ili pjesnik (Vergilius orator anpoeta), čiji je autor Publije Anije Flor (P. Annius Florus), pjesnik i prijatelj cara Hadrijana - vjerojatni rođak Seneke, Lukana i Pomponija Mele - mnogi su znanstvenici i komentatori djela (Mommsen i Halm, Spengel i Reber) skloni poistovjetiti oba autora, te u obliku Iuli gledati grešku prepisivača nastalu od Publi, a u Annei iskvaren oblik od Anni. U uvodu u djelo autor kaže kako je od Cezara Augusta do njegova vremena proteklo nešto manje od dvije stotine godina (a Caesare Augusta in saeculum nostrum haud multo minus anni ducenti). Oni koji pod izrazom a Caesare Augusta podrazumijevaju godinu utemeljenja principata, 27. pr. Kr., datiraju Epitome u vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Oni pak koji autora Epitoma žele pošto poto identificirati sa sastavljačem prije spomenutog dijaloga uzimaju kao početak razdoblja od dvije stotine godina godinu Augustova rođenja, 63. pr. Kr., te sastavljanje djela datiraju u drugu polovicu vladavine cara Hadrijana, upravo u vrijeme kada je živio i stvarao taj Hadrijanov literarni prijatelj....
O knjizi - DVIJE KNJIGE IZVADAKA IZ TITA LIVIJA O SVIM RATOVIMA U SEDAM STOTINA GODINA
Ovdje se radi o povijesnom djelu koje zauzima čvrsto mjesto u rimskoj historiografiji. Obuhvaća razdoblje od osnutka Rima do vremena cara Augusta. Njegov je naslov Sažetak (Epitome) iz Tita Livija iako se autor pored djela tog znamenitog rimskog povjesničara služio i djelima drugih (Cezara, Vergilija, Tacita, Seneke Starijeg). Autor se posebno osvrće na ratove koje su Rimljani vodili u svojoj povijesti, a događaje nastoji osvijetliti što povoljnije za njih kloneći se pritom svake političke pristranosti. Djelo je bilo vrlo popularno u srednjem vijeku pa i kasnije, naročito zbog svog naglašeno retoričkog stila. Izlazi na hrvatskom jeziku kao dvojezično (latinski-hrvatski) kritičko izdanje testo a fronte.