U "Dioklecijanu" se Veljko Barbieri ponovno vraća u razdoblje carskog Rima, u kojemu se odigrava i njegov dosad najuspješniji roman "Epitaf carskog gurmana", i ispisuje dramatičnu priču o jednom od najvećih rimskih careva. Barbieri je u roman utkao golemu količinu povijesnih podataka, ali i ušao duboko u psihu čovjeka koji je nakon kaosa građanskih ratova i krvoprolića u stoljeću 30 careva uspio stabilizirati državu i reformirati carstvo da bi zatim uzeo tri suvladara i na kraju dvadesetdvogodišnje vladavine (jedne od najduljih u rimskoj povijesti) napustio prijestolje i povukao se u svoju splitsku palaču.
Barbieri je uspio prikazati najdublje ljudske strahove cara koji je za svoje suvremenike predstavljao božanstvo te, iz Dioklecijanove vizure, ispričati cijeli njegov život, od djetinjstva u Saloni, preko krvava uspona na carsko prijestolje do razdoblja kada je bolestan i onemoćao čekao smrt u svojoj palači dok su vladari koje je on postavio progonili i na kraju ubili njegovu ženu i kćer.
Meandrirajući Dioklecijanovom sviješću i brojnim rukavcima jedne od najzanimljivijih povijesnih priča, Veljko Barbieri napisao je zaista fascinantan roman.
Dobitnik nagrade Augusta Šenoe za najbolju knjigu 20016.g.