U sjeni ljepote

Literarni prosede Božidara Brezinščaka Bagole jednostavan je: koristeći se poznatim povijesnim podatcima, književnik znanom povijesno-činjeničnom „kosturu” dodaje literarno „meso”, a narativna linija kronološki prati Kovačićev život, od rođenja i krštenja do umjetnikove smrti. Dakako, ne treba posebice naglašavati kako zbilja romansirane biografije nije i ne može biti vjeran odraz materijalne stvarnosti, nego ponajprije pripovjedačev subjektivni doživljaj. Ali ono što krasi ovo književno djelo jest činjenica da se u njemu posve jasno i autorski prepoznatljivo odražava osobna sudbina velikana hrvatske arhi¬tekture, preko koje je posve razvidan i duh vremena.

Kada sam nedavno predstavljao novu zbirku pripovijedaka doajena hrvatske proze Zvonimira Majdaka, čovjeka koji je napisao niz bestselera po kojima su svojedobno snimani i filmovi, načinio sam mali eksperiment. U jednom posjećenom zagrebačkom kafiću zapitao sam posjetitelje znaju li tko je Zvonimir Majdak. Od dvadesetak anketiranih baš nitko nije imao pojma o kome je riječ! Ako je jedan hrvatski književnik, čiji je roman „Kužiš stari moj” još prije samo nekoliko desetljeća bio „planetarno” poznat, danas posve zaboravljen, kakve izglede ima Viktor Kovačić, veliki hrvatski arhitekt, premda mnogi i danas u Zagrebu svakodnevno prolaze pokraj njegovih remek-djela kao što su palača Burze ili crkva sv. Blaža!?

To je samo još jedan razlog zašto treba pohvaliti i podržati Bagolin projekt. Jer, kako je svojedobno zapisao jedan kritik: „Pisanje za Bagolu nije stvaranje novog, nego rastvaranje postojećeg života, kako onog unutarnjeg, koji čovjek živi za sebe, tako i onog vanjskog, koji čovjek živi zbog sebe.”

Nikola Đuretić