Otkad je ljudski rod progovorio, jezici se smjenjuju: jedni nestaju, drugi nastaju, treći supostoje s četvrtima, peti se križaju sa šestima, sedmi i osmi konvergiraju, a deveti i deseti divergiraju, i u tom pogledu cijela ljudska povijest ne naučava ništa drugo doli da okolnosti u kojima se jezici rabe trajno evoluiraju i da će već sutrašnja situacija biti drugačija od današnje. S jezicima se događa što i s ljudima, točnije: bez ljudi jezici ne postoje niti mogu postojati. Nisu stoga jezici ti koji se nekako sami od sebe i za svoj račun šire, niti su oni ti koji stječu govornike, nego govornici usvajaju i uče, dakle - stječu jezike. Ono što se širi ili mijenja tipovi su jezičnog ponašanja, jučer u Jugoslaviji, danas u samostalnoj Hrvatskoj, sutra u Europskoj uniji. Dinamika jezika, jest dinamika ljudskih identiteta, od regionalnih preko nacionalnih do nadnacionalnih, i dinamika ljudskih odnosa, od ekonomskih preko političkih do psiholoških.