Breza (igrani film)

Snimljen prema pripovijetki Slavka Kolara, film nam pripovijeda priču o krhkoj Janici koja se udaje za lugara i ženskara Marka Labudana

Film “Breza” Ante Babaje spada u maleni krug hrvatskih filmova koji su odmah po svom nastanku dočekani s ushitom i proglašeni klasikom, da bi takav status zadržali do danas. U prirodi je kinematografije da stalno prevrednuje vlastitu prošlost. U hrvatskom filmu, kao i u svakom filmu, brojni su filmovi bili slavljeni pa zaboravljeni, pokapani pa revalorizirani. U tom komešanju, važnost Babajine “Breze” neprestano je bila neupitna. U našoj kinematografiji, taj status ima još možda jedino “H8”.

Režija Ante Babaja ; scenarij prema noveli Slavka Kolara "Breza" Slavko Kolar, Ante Babaja, Božidar Violić ; direktor fotografije Tomislav Pinter ; kompozitor Anđelko Klobučar ; u glavnim ulogama Manca Košir, Bata Živojinović, Fabijan Šovagović ; proizvodnja Jadran film.

Film "Breza" Ante Babaje spada u krug svega nekoliko hrvatskih dugometražnih koji su već u trenutku nastanka prepoznati kao klasici, da bi tijekom vremena zadržali taj status neovisno o mijenama generacija, ukusa i ideologija. (...) Gotovo da nema kritičara ili naraštaja koji ne bi potpisao rečenicu tada mladog kritičara, a danas režisera Hrvoja Hribara, koji je početkom devedesetih napisao: "Šest filmskih rola breze, uz nekoliko stihova i taktova, jedino je što bi ovaj narod mogao poslati među zvijezde kao svoju svemirsku sliku." - Jurica Pavičić

Film Ante Babaje, trajanje filma 92 minute,  knjiga o filmu – tekst  knjižice Jurica Pavičić, Željko Ivanjek, Nenad Polimac, Zagreb, 2112.

Smještena u nedefiniranu ruralnu sredinu sjeverozapadne Hrvatske, “Breza” pripovijeda sudbinu Janice, krhke i eterično lijepe djevojke koja se zaljubi i oženi za Marka Labudana, šumara, naočitog ženskara i naprzicu. Marko je prema Janici otresit i grub. Ona na porodu gubi dijete, a svekrva je odmah potom tjera da ode u polje po kiši. Dobiva groznicu i umire. Uoči njene smrti, Marko pristaje biti barjaktar na svadbi na susjednom brijegu. Kad Janica umre, on na sablazan seljana ide na svadbu. Međutim, tijekom pijane svatovske noći on doživi preobrazbu i napad grižnje savjesti. U zoru uzima sjekiru i ide posjeći Janičino omiljeno stablo breze, da bi bacio sjekiru i pao pod brezu ničice shrvan žalošću. Kolarovu priču Violić i Babaja nadogradili su i trećim likom koji su preuzeli iz Kolarove priče “Ženidba Imbre Futača”: to je Joža Sveti - plahi, bogobojazni seoski mladić koji kriomice voli Janicu i jedini je oplakuje.

Babajin film razorno je seciranje seoskog atavističkog mentaliteta i patrijarhalnosti. Babaja selo prikazuje kao okrutno mjesto u kojem nema velike razlike između žene i mazge, mjesto gdje se vračari više vjeruje nego doktoru, a radije plati pogrebnika nego doktora jer je jeftiniji.