Asteško društvo krajem 15, i početkom 16. stoljeća bilo je u silnom usponu u svim područjima društvenog i gospodarskog života usavršavajući svoj sustav vrijedosti, vjerujući da su izabrani narod, narod Sunca, i da je dogovor s bogovima u potpunosti ostvaren. Zapravo, u tom ostvarenom suglasju mogao se je dovršiti unutar asteske zajednice (cohuavotl) konačan projekt o idealu da čovjek ima mudro lice i čvrsto, postojano srce. Tako je zatvoren krug vječnog i ostvaren san konačnog. Polazeći od iste metodologije i istraživačke spoznaje Maria T. Toribio je opisala Inke kao narod kojeg su Španjolci također osvojili, pri čemu se je prvenstveno zadržala u zacrtanom okviru njihova kraljevstva Tawantinsuyo predstavljajući nam društvenu strukturu Inka, odnos čovjeka i božanstva te pomno analizirajući sveto i profano kako bismo što jednostavnije mogli pojmiti inkašku mitsku stvarnost svakidašnjeg života, posebice vrijeme i prostor, odnosno svu složenost njihova poimanja sebe i svijeta koji ih okružuje.