Biblija: Stari i Novi zavjet

Biblija ili Sveto pismo jest zbirka knjiga koje Hebreji i kršćani na svoj način smatraju svetima. Dijeli se u dva velika dijela: Stari i Novi zavjet. Kršćani Bibliju proučavaju kao svoju normativnu, za život smjerodavnu knjigu u kojoj oni nalaze poruku — riječ Božju. No, Biblija je uz to i spomenik historije čovječanstva, jedna od najstarijih knjiga, u kojoj je genij Hebreja na svoj način asimilirao i dalje obogatio razmišljanje i mudrost drevne Mezopotamije i Egipta, da je onda, obogaćenu grčkim genijem, po Novom zavjetu i daljnjem kršćanskom razmišljanju unese u tadašnji grčko-rimski svijet. Po postanku i jeziku, po sadržaju i stilu, po slikovitosti i metaforici, Biblija nije jedna knjiga, nego zbir knjiga koje su nastajale u razdoblju od 13. st. pr. Kr do 2. st. po Kr. Biblija je za kršćane sveta, inspirirana i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne umjetničke snage. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva. Stari zavjet u Bibliji Stvarnosti plod je mnogostruko udruženog rada hrvatskih bibličara i književnika. Kao polazišni tekst izabran je prijevod Antuna Sovića, s tim da je Petoknjižje preveo Silvije Grubišić, Psalme Filibert Gass, a Pjesmu nad pjesmama Nikola Miličević. Novi zavjet preveo je Ljudevit Rupčić. Obnovljeno izdanje knjige koja ima veliku vjersku, književnu i društvenu vrijednost. Podjela teksta, naslovi i podnaslovi slijede uglavnom francuski prijevod „La Bible de Jérusalem“. U Dodacima su priloženi kratki uvodi u pojedine biblijske knjige i tumačenje važnijih ili nejasnijih mjesta, sadrži i popis kratica, kazalo poznatijih imena, kronološku tablicu, tablicu mjera i novca te kazala.