Bijela mačka

"Henry de Gesvres lutao je šumom već gotovo dva sata. Nije mogao pronaći pravi put, a nije susreo živu dušu.
Isprva mu je ta pustolovina bila zabavna. Za vrijeme svojih mnogobrojnih putovanja doživljavao je različite nezgode, čak i veoma opasne, a ova u pitomoj francuskoj šumi, bila je pravi odmor u usporedbi s onima u džunglama Indije, šumama Amazonke i na vrhovima Tibeta. Ipak stao je razmišljati kako će se izvući.
Uski puteljci križali su se posvuda pod jelama, bukvama i arišima poput labirinta u kojem se Henry sve više gubio. Spuštao se sumrak i sniježne pahuljice počele su lagano i gusto padati. Bio je to prvi snijeg ove godine, a najavio ga je stari Guidcuil, lovočuvar Rameillesa. Onaj isti koji je jutros kazao Henryju, pokazujući na šumu:
- Ona je začarana, gospodine, i to u davnini. Mnogo se ljudi u njoj izgubilo, nisu čak našli ni njihove kosti.
Jacques de Terneuil, vlasnik Rameillesa i intimni prijatelj Henryja, kod kojeg je ovaj boravio u gostima posljednja dva dana, upozorio gaje na opasnosti šume.
- Pričekaj daje upoznaš u mom društvu. Čim mi moj prokleti reumatizam dopusti, ja ću ti je pokazati".