Šeherezada je prva asocijacija kada netko odluči izdati 1001. ediciju o Dubrovniku. l nije onda riječ o čuvenoj istoimenoj romantičnoj vili, depandansi slavnoga dubrovačkoga Hotela Argentina, već o onoj pravoj, mudroj vezirovoj kćeri koja nevjerom razočaranu caru Šahrijaru — koji ubija sve svoje nevjeste nakon prve bračne noći - priča bajke, legende, poučne i šaljive priče, anegdote, parabole, a da bi preživjela uvijek prekida napetu priču prije jutra uz obećanje da nastavak slijedi -slijedeće noći. l sve tako. l uvijek izmisli nešto novo. Danas bi se reklo - to je sindrom Seherezade. Sindrom koji je opasno napao urednika izdanja koje upravo čitate, dapače cijelo uredništvo od Bisera dubrovačkih, pa i, da možda nisu bili ni svjesni, cjelokupno ugledno suradništvo. Svi smo povjerovali da možemo ispričati i tisuću prvu priču o Dubrovniku, a da ne padnemo u dosadno ponavljanje ili da barem ne ponovimo ništa što se ne mora. Jer car Šahrijar, opasni čitalački moloh koji proždire sve priče koje još i nisu ispričane, dahtao nam je cijelo vrijeme za vratom dok smo stvarali, morate ipak priznati, ovo zanimljivo izdanje. A, da je tome tako moramo zahvaliti ponajviše bokoru istaknutih dubrovačkih znanstvenih autora koji su pristali na način pisanja koji njima i nije baš uobičajen - bez fusnota, bez navođenja referentne literature, a ipak svi su listom uspjeli biti i uvjerljivi i zanimljivi širokom krugu čitateljstva...