Roman “Bolja polovica hrabrosti” (1972.), hrvatskoga književnika Ivana Slamniga, smatra se našim prvim pravim postmodernističkim romanom. Njegova postmodernistička prethodnica u jednom je sloju dio hrvatske “proze u trapericama”, u čijem je središtu skupina, odnosno klapa (okupljanje starih školskih prijatelja), te motiv bijega (glavni junak bježi od svih, no ponajviše od samoga sebe). Osim tih glavnih odrednica romana. postoji i jedna glavna tematika, u kojoj pratimo jednu ljubavnu priču. Ovo je roman u kojoj postoji priča u priči, koja se na kraju isprepliće. Junak – pripovjedač ima svoju priču: profesor je, ima prolaznu ljubavnu vezu, često mijenja mjesto boravka. Ali njegova priča značajno je određena tekstom “romana u romanu” tj. pričom jedne književne amaterke u pisanju.