Dora Pfanova: nirvana srca

Sadržaj: Dubravka Bouša: Dora Pfanova. Nirvana srca; Ostavština Dore Pfanove; Dora Pfanov: Pjesme I.; Pjesme II. S datiranom posvetom i potpisom Dubravke Bouše.

Pfanova (Pfann), Dora, hrvatska književnica i prevoditeljica (Zemun, 30. X. 1897 – Zagreb, 21. VII. 1989). Studij romanistike i filozofije završila na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, doktorirala temom iz područja psihologije. Bila je profesorica zagrebačke gornjogradske gimnazije. Prvu zbirku pjesama (Pjesme I), blisku secesijskim ugođajima i vezanu za florealne motive, objavila je 1932., u vezanome stihu najčešće sonetna oblika. Te su pjesme prozvane »pjesničkim sfumatom«, obilježene temama sna i prošlosti, u rimarijskim stereotipima. U zbirci Pjesme II (1938) prelazi od slikovnosti i subjektivističke metaforike k sažetoj sentencioznosti i smislenoj eliptičnosti. Pjesme u prozi, zgusnutijega lirskog iskaza, katkada bližega govornomu ritmu, vrhunac su njezina književnog opusa, a kritika ih dijeli u anegdotske pjesme i pjesme refleksivne naravi. U minijaturama bliskima liriziranim crticama o svijetu djetinjstva i bajke primjećuju se ostatci mikrofabule, svojevrsni likovi pa i lirski pripovjedač. U drugoj skupini jača je simboličnost, težnja prema gnomičnosti i začudnosti u prikazu antitetičnog unutarnjega svijeta, u kojem je lirski subjekt svjestan da ga »ljubav ljubomorno čuva od sreće i života«. U pjesmama u prozi moguće je čitati naznake hrvatskog pjesništva nakon II. svjetskog rata, od krugovaškoga probuđenog individualizma do razlogovskoga zanimanja za smisao postojanja i pjevanja. Ipak, priklonivši se obliku pjesme u prozi, Pfanova je svjesno odabrala rubnu poziciju, tj. odvojenost od središnjih književnih tokova. Autobiografski roman Eva Martin (2002) ostao je nedovršen. Pisala je i znanstvene radove s područja psihologije, eseje, novele te prevodila s francuskoga i engleskoga. (HE)