Emilij Laszowski Szeliga 1868.-1949.

Krajem 1999. godine navršilo se pedeset godina od smrti Emilija Laszowskoga Szelige, znamenitog arhivskog stručnjaka, istaknutoga povjesničara i zaslužnoga kulturnog pregaoca. Laszowski je svoj žibot posvetio hrvatskoj prošlosti i baštini, promičući svojim neumornim radom i mnogobrojnim djelima svijest o potrebi zaštite i očuvanja pisanih, umjetničkih i graditeljskih spomenika kao svjedočanstva stare slave i znamenja nacionalnoga i državnoga identitea te vrjednota na kojima se zasniva i opstojnost Hrvata. Znanošću i kulturom služiio je svome narodu i domovini više od pola stoljeća, ne štedeći svojih snaga. Na plodnoj hrvatskoj njivi zvanoj nacionalna kultura zaorao je duboku brazdu u koju je njegov stvaralački genij posijao sjeme iz kojega su nikli plodovi što rađaju još i danas.Posljednji opsežniji prilog za njegov životopis i bibliogafiju napisan je god. 1929. a objavljen 1930., premda je nakon toga živio i stvarao još punih dvadeset godina! Zato je on današnjim naraštajima prilično nepoznat a samo mali broj ljudi zna nešto više i podrobnije o njegovu životu i djelu. Zanimanje za Laszowskoga pojavilo seu u nas ponovno nakon obnove Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".

Osnovna je, premda ne i jedina, svrha ove knjige da u sažetom obliku a na sustavan i pregledan način prikaže životni put i stvaralački opus Laszowskoga, objasni i pridonese boljem razumijevanju njegovih misli i pogleda, istakne njegove zasluge te pobudi zanimanje javnosti, posebice struke za njegov opsežan i raznolik rad, kojim je zauzeo posebno mjesto u našoj kulturnoj povijesti. Knjiga je zasnovana na izložbi istoga naslova, postavljenoj u Kuli nad Kamenitim vratima u Zagrebu a održanoj od 23. ožujka do 26. travnja 2000. Podijeljena je u dvije zasebne cjeline; u prvom dijelu prikazan je životopis Laszowskoga kroz osam tematskih poglavlja koja prati mnoštvo, u većini slučajeva prvi put objavljenih, slikovnih priloga, dok drugi dio sadrži katalog rečene izložbe.