Od davnina se vodi rasprava — čini mi se vrlo razložna — da bogovi sate provedene u ribolovu ne bi smjeli uračunavati u ovozemaljsko vrijeme. Ja bih se to usudio dopuniti vremenom provedenim na golf terenu. Ima nešto u golfu, najvećoj od svih igara, kako ju je Bobby Jones s pravom nazvao, što iz nas izvlači ono najbolje. Dopuštam, možda iz nas ne izvlači uvijek ono najbolje kao golfera, ali neizbježno izvlači ono najbolje kao čovjeka — kao časnih i čestitih ljudi koji (nadam se žustro!) igraju poštujući drevna pravila. Nasreću, premda se igra golfa tijekom godina promijenila, zadržala je neizbježnu vezu s određenom tradicijom oslonjenom na svoja počela. Svaki mladi igrač — bez obzira na podrijetlo, vjeru i narodnost — koji danas uzme palicu u ruke, povezan je stoljećima unatrag ne samo s članovima Udruge golfera sv. Andrije (kasnije Kraljevskog i drevnog kluba), utemeljitelja prvih Trinaest pravila golfa prije gotovo 250 godina, već i sa svima onima koji su se držali pravila i duha poštene igre. Tako svi postajemo dio vječnosti koja nad-mašuje svakog pojedinog igrača.