Hladnokrvno ubojstvo

Jedan od prvih kriminalističkih romana koji je za temelj uzeo istiniti događaj.  Roman Hladnokrvno ubojstvo  tematizira stvarno ubojstvo četveročlane farmerske obitelji na dan 14. studenoga 1959. Tada već poznat po romanu Doručak kod Tiffanyja, prema kojem je nedugo nakon objavljivanja snimljen i film s Audrey Hepburn u glavnoj ulozi, ekscentrični Capote čita vijest New York Timesa o ubojstvu Clutterovih.

Događaj opisan u članku Capotea fascinira i on poziva Harper Lee, svoju prijateljicu iz djetinjstva, koja je široj javnosti poznata kao autorica romana Ubiti pticu rugalicu. Zajedno putuju u Holcomb, a istraživanja, intervjuiranja i promatranje male sredine koju je pogodio zločin rezultiraju tisućama stranica bilježaka te na koncu romanom koji je Capotea uveo na svjetsku književnu scenu. Književna kritika, baš kao i publika, složila se da Hladnokrvno ubojstvo zauzima važno mjesto među kriminalističkim romanima te ga se ujedno smatra pionirom krimića baziranih na istinitim događajima.

Iako su žrtve, počinitelji pa i njihova sudbina već poznati čitatelju, Capote svojom slojevitom naracijom zaokuplja, a literarni prostor omogućava njegovim antiherojima da se približe čitatelju na emocionalnoj razini i izazovu suosjećajnost. Upravo slojevitost čini ovaj roman drugačijim od drugih romana istog žanra.

Odmah na početku romana upoznajemo Clutterove. Moralnog, pravednog gospodina Cluttera, gospođu Clutter koja boluje od kliničke depresije te njihovo dvoje djece, Kenyona i Nancy, po mnogočemu savršenu južnjačku djevojku. Farmersku rutinu prekida provala jer dva bivša zatvorenika, Dick i Perry, provaljuju u obiteljsku kuću s namjerom da opljačkaju sef i ne ostave žive svjedoke. Čitava obitelj vezana je za krevete, a potom ubijena puškom. Kreću istraga i frustracije agenata. Naime, nema svjedoka, a naizgled ni motiva.

U isto vrijeme, Capote stvara paralelni svemir u kojem žive ubojice. Otkrivamo tko su oni i koja je njihova životna priča. Pomalo klasična pozadina, uništene obitelji, nedovoljno pruženih prilika, pokoji loš izbor i očajnička želja za novim početkom. S vremenom se ubojicama izjalovljuju planovi, čine sve više kriminalnih djela, postaju sve neoprezniji, a poziv bivšeg zatvorskog cimera koji policiji govori o planu ubojstva Clutterovih rezultira uhićenjem. I upravo je taj dio – ispitivanje, pritvaranje, jalova obrana i brzo suđenje, kao i iščekivanje smrtne kazne, maestralno izveden. Do samog kraja čitatelj ima priliku zbližiti se s dva osuđenika kojima je u cilju ostati na životu te nakon njihovog vješanja osjetiti neki oblik praznine.

Capote je roman pisao usporedo s događanjima, a jedinstven psihološki svijet zatvorenika opisao je iz prve ruke. Za potrebe romana intervjuirao je Dicka Hickocka i Perryja Smitha te razvio gotovo prijateljski odnos s njima. Budući da je knjiga već u početku izazvala oduševljenje, nisu se propitivale činjenice koje Capote navodi, pa su kasnije neki sudionici intervjua kritizirali da su krivo citirani, a da su neke situacije pogrešno opisane ili da se nisu dogodile. Očigledno je autor ipak iskoristio umjetničku slobodu i iza sebe ostavio svevremenski roman.

Capoteov život kao i njegovi romani često su bili temom ekranizacija. Poznata je nedavna ekranizacija Capote u kojem autora tumači Philip Seymour Hoffman koji je za istoimenu ulogu dobio Oscara. Film usko tematizira pisanje Hladnokrvnog ubojstva i sve što je prethodilo njegovom nastajanju, kao i odnos Capotea i Smitha. Imaju li obojica nešto zajedničko? Iskorištava li Smith Capotea kao mogućnost za pravnu pomoć? Traži li u njemu prijatelja i koliko je Capote uistinu iskren? Čovječnost ili proračunato bilježenje detalja za svoju knjigu? I koje su posljedice takva odnosa?

U filmu se neizbježno pojavljuje Harper Lee koju tumači Catherine Keener. Autorica romana Ubiti pticu rugalicu nije nastavila pisati, ali je unatoč tome ostavila trag u književnosti američkog Juga. Roman je napisan 1960. godine, a svojom aktualnošću i tematiziranjem problematike rasne segregacije kroz dječje oči, kao i njihovo nošenje s pravdom i nepravdom, gotovo je odmah osvojio publiku.

"Atticus je jednog dana rekao Jemu: 'Bilo bi mi draže da pucaš u limenke u stražnjem dvorištu, ali znam da ćeš gađati ptice. Pucaj u šojke koliko god hoćeš, ako ih uspiješ pogoditi, ali upamti, sramota je ubiti pticu rugalicu.' Bio je to jedini put da sam čula Atticusa reći kako je nešto grijeh, pa sam o tome pitala Miss Maudie. 'Tvoj otac ima pravo', rekla je. 'Ptice rugalice ne čine ništa osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu'."

Atticus Finch, obiteljski čovjek i odvjetnik (kojeg je na filmu utjelovio Gregory Peck i koji je kasnije po AFI-inoj listi izglasan za najvećeg američkog heroja), otac male Scout i Jema, prihvaća braniti crnca optuženog za silovanje - u vrijeme kad crnačke obitelji nemaju prava. Samim time, Atticus je predmetom sablazni okoline, što se direktno manifestira na život njegove djece. Usputna vrijeđanja, prepirke, pa i školske tučnjave okupiraju ionako već energičnu Scout.

Dječju maštu potiče i čudnovati susjed Arthur koji je poznat po tome što nikad ne izlazi iz kuće, a njegov način života postaje nekom vrstom dječje opsesije kao i temom njihove igre. Bizarni događaji u dječjem svijetu dosežu vrhunac kad u rupi drveta koji se nalazi na putu do obiteljskog doma počinju nalaziti svakakve predmete. Netko im ostavlja poklone, a Jem i Scout svakim novim ostaju sve zbunjeniji. Tko ih daruje? Zašto? Što sve to znači? Njihovim avanturama ubrzo se pridružuje Dill koji je inspiriran samim Capoteom. Kao i stvarna osoba, Dill je živahan dječak sklon izmišljanju priča.

U međuvremenu, Atticus se suočava s otrovnom sredinom prepunom klasnih i rasnih predrasuda. On ne gubi vjeru u Toma smatrajući od početka da je nevin i čini sve što je u njegovoj moći kako bi ga oslobodio krive optužbe. Na sudu dolazi do sučeljavanja dviju zajednica i unatoč ne samo pomanjkanju ikakvog dokaza, već i protudokazima obrane, Tom je osuđen. U pritvoru on pokušava pobjeći i čuvari ga ubiju.

Ubrzo se u domu Finchevih stvari vraćaju u rutinu, međutim otac navodno silovane djevojke, željan osvete, jedne večeri nakon školske priredbe napada Jema i Scout s namjerom da ih ubije. U mraku ih spašava jedina osoba koja se i snalazi u mraku, a to je osoba koja ne izlazi iz kuće – Arthur. Time priča zaokružuje razdoblje straha i opsesije, a "čudnovati" susjed postaje simbolom brižnosti i topline. Roman je inteligentan, protočan i dirljiv, a svojom je mjerom za socijalnu problematiku definitivno našao mjesto među klasicima 20. stoljeća i kao takav uvjerljivo je preporuka za čitanje.